Izbjegavam sjesti u auto. Ali kako vrijeme prolazi, polako se navikavam. Znam da život ide dalje, da moram voziti, ali kad sjednem za volan, prolaze me trnci, kaže golmanica Danske Sandra Toft koja je prije 11 godina preživjela tešku prometnu nesreću
Bio je 23. travnja 2009., dan koji nikad neću zaboraviti. Taj dan slavim kao novi rođendan, dan koji me usmjerio i zbog kojeg sam danas jača nego ikad, počinje priču Sandra Toft, golmanica i najbolja igračica Danske, reprezentacije koja danas stoji Hrvatskoj na putu do medalje.
POGLEDAJTE VIDEO: Rukometašice po broncu
Pokretanje videa...
01:14
Život je pisao svakakve romane, no Sandrin je bio jedan od onih u kojima sreća zamijeni tragediju. Život joj je, kako kaže, visio o niti, prošla je kroz “pakao”, da bi danas bila uspješna sportašica i jedna od najboljih golmanica svijeta. I, da, djevojka koja će danas stajati Hrvatskoj na putu do medalje. A “pakao”, nazovimo ga tako, počeo je 2009. godine.
- Bila sam na rođendanu i vraćala sam se kući u Holstebro. Imala sam prometnu nesreću i nekoliko milimetara me dijelilo da ostanem paralizirana. Slomila sam obje ruke, liječnici su rekli da nikad više neću igrati rukomet. I danas kad legnem sanjam tu nesreću, to je postalo dio mene. Ne mogu se isključiti, svaki dan mi prođe kroz glavu da sam mogla ostati paralizirana - kaže Sandra.
Simpatična Dankinja i danas se boji vožnje.
- Izbjegavam sjesti u auto. Ali kako vrijeme prolazi, polako se navikavam. Znam da život ide dalje, da moram voziti, ali kad sjednem za volan, prolaze me trnci.
Nakon nesreće Sandra je postala veliki vjernik. Bog ju je, kaže, spasio.
- Svake nedjelje idem u crku. Uvjerena sam da je netko gore odlučio da živim, da mi je dao drugu šansu - kaže Sandra.
Tri godine nakon prometne nesreće Sandra je u jednom duelu ostala bez nekoliko zubiju, potom je slomila koljeno, a onda je, iz neobjašnjivih razloga, ostala bez vida.
- Vraćala sam se iz Larvika avionom. Bila je fešta u avionu, slavila sam sa suigračicama pobjedu. Odjednom mi je cijelo tijelo oteklo, nisam znala što se događa. Počela sam se znojiti, nisam imala kontrolu nad tijelom - počinje Sandra.
Bili su to, kaže, trenuci koje nikad neće zaboraviti.
- Postala sam nervozna i odjednom izgubila vid. Oslijepila sam. Nekoliko minuta nisam ništa vidjela, potpuni mrak. Uplašile su se i suigračice, dotrčali su liječnici. Ništa nisam vidjela. Ni danas mi liječnici ne mogu objasniti što se točno dogodilo. Ali shvatila sam da sam miljenica sreće, proživjela sam pakao, a danas sam zdrava i sretna - završila je Sandra.
