Važnije je imati trenera koji se već naradio u nogometnim Hollywoodima nego trenera koji će, ako mu daš da radi, možda biti veći ili jednak Mourinhu, Heynckesu ili nekome s liste već stvorenih velikana
Po duši bi mi bilo pisati o državi koja ignorira navijačko nasilje i iz samo njoj poznatog razloga ne čini ga toliko skupim da se nasilnicima ne isplati. Doista, svatko, uključujući i nasilnike koji su skoro ubili slučajnog prolaznika, sam bi sebi trebao odgovoriti na pitanje koga na svijetu najviše voli i koliko je zatvora dovoljno za ljude koji su ga skoro ubili.
A od premijera i predsjednice na niže svi bi trebali odgovoriti na pitanje zašto ne čine ni dio onoga što je u njihovoj moći da nasilje stane prije nego netko pogine, to jest prije nego što se počne serijski ginuti. Kako takvi tekstovi više deprimiraju nego što pomiču stvari nabolje, eto konačno i nekoliko riječi o Bayernovim legendama i ostalima koji se tamo ponašaju kao tipični menadžeri korporacije.
Prokleta korporativna politika multinacionalki. Svima je važno biti čistima pred nadređenima ako menadžer, trener, ne uspije. S tim da je jedina razlika, recimo proizvođača kompjutora, i kluba, što klub još ima i navijače, koji su nešto emotivniji od kupaca kompjutora, i nešto emotivniji od bilo kojeg nadzornog odbora ili dioničara.
Bayernova uprava, ne dovede li Mourinha, Guardiolu ili nekoga sličnog životopisa, nije čista pred svojim nadređenima u foteljama ni pred nadređenima na tribinama. Kupujući ili zadržavajući trenera oni unaprijed kupuju ispričnicu u slučaju neuspjeha. Važnije je imati ispričnicu nego viziju. Važnije je imati trenera koji se već naradio u nogometnim Hollywoodima nego trenera koji će, ako mu daš da radi, možda biti veći ili jednak Mourinhu, Ancelottiju, Heynckesu ili nekome s liste već stvorenih velikana. Njihov kukavičluk jednako je bio vidljiv u tankim živcima u lošem Kovačevu razdoblju, kao i u pretjeranoj uporabi statusa legende. Prečesto su naglašavali tko su, zapravo ne toliko tko su, nego tko su bili. Prečesto su koristili situaciju što je na klupi Kovač, a ne trener koji bi ih odalamio, ako ne kod prvog ispada moći, onda najkasnije kod trećeg. I to prvenstveno zato što su više čuvali svoju reputaciju i pozicije nego što su se bavili vizijom. Koja ih je, upravo udarila u čelo.
