Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
32 komentara

'Nisam bio s obitelji na Božić 7 godina, ostajem u Hrvatskoj'

Što se tiče pokojnog Stanka Poklepovića, mogu samo reći da mi je žao što je otišao jedan veliki čovjek, veliki gospodin i veliki trener, jedan od najvećih na ovim prostorima, rekao je izbornik Zlatko Dalić

Foto: Pixsell
32 komentara

Kad je početkom listopada prošle godine započinjao epizodu na klupi reprezentacije Hrvatske, Zlatko Dalić imao je želju u 2018. godini odvesti “vatrene” na Svjetsko prvenstvo u Rusiju

To je bio njegov primarni cilj koji je debelo nadmašio osvajanjem povijesnoga moskovskog srebra.

Za koji dan pred izbornika, koji je drugim mjestom na SP-u postavio letvicu visoko i koji teško može zamisliti veći sportski uspjeh, doći će 2019.

Godina je to bez velikog natjecanja, godina u kojoj će primarni cilj biti izboriti Europsko prvenstvo kroz kvalifikacije koje se održavaju od ožujka do studenog u društvu Walesa, Slovačke, Mađarske i Azerbajdžana.

No oni koji ga bolje poznaju, znaju da je pred Dalićem još jedan vrlo važan, pa možda i jednako važan cilj, a to je vratiti hrvatsku reprezentaciju u Split i Dalmaciju nakon četiri godine.

Misija je to o kojoj Dalić već dugo razmišlja, još od preuzimanja klupe s njegove su strane slani takvi signali, a i na nedavnoj skupštini Hrvatskog nogometnog saveza čule su se najave predsjednika Davora Šukera da će “vatreni” već iduće godine ponovno biti domaćini na Poljudu. 

Jesu li se emocije iz Rusije slegnule? 

- Nisu se slegle niti će se ikad do kraja slegnuti. Svako malo me neki detalj podsjeti na Mundijal, na Rusiju, na srebro, na slavlje, doček... I opet me prođu trnci.

Postoje li neki detalji koje niste spomenuli u knjizi i koje čuvate samo za sebe?

- Ima još puno detalja, no o njima ćemo nekom drugom zgodom. Ovo što sam napisao, napisao sam iz srca...

Svako malo na vašu adresu slijeću brojne unosne ponude, puno klubova i reprezentacija željelo bi da ih vodi izbornik viceprvaka svijeta. Kako im uspijevate odolijevati?

- Vrlo jednostavno. Znate da sam obiteljski čovjek, da sam sedam godina bio vani, sedam godina bez Božića u krugu obitelji, bez odmora, bez ljeta, mora... Više nemam potrebu trčati za novcem, lijepo mi je u Hrvatskoj i zasad ostajem tu. Dokad, to ćemo vidjeti.

Koje su vam želje na privatnom planu za sljedeću godinu?

- Samo zdravlje za obitelj i sebe, sve ostalo će doći.

A što biste poželjeli našim reprezentativcima?

- I njima želim da ostanu zdravi i da imaju što bolju minutažu. Što ih je više u konkurenciji, to je i meni draže, jer je to znak da smo jači - kaže Dalić.

Unatoč neuspjehu u Ligi nacija, godinu su “vatreni” ipak zaključili pozitivno - pobijedivši Španjolsku u Zagrebu i odigravši dobru utakmicu protiv Engleske na Wembleyu. Bila je to dobra priprema za ono što Dalića čeka u ožujku - početak kvalifikacija za Europsko prvenstvo i utakmice protiv Azerbajdžana u Zagrebu 21. ožujka i Mađarske u Budimpešti tri dana potom.

Hoće li u sljedećem ciklusu kvalifikacija biti više prostora za mlade, poput Nikole Vlašića i Josipa Brekala, koji su formom u klubovima ove jeseni pokazali da na njih možete računati?

- Svima su vrata otvorena, bez obzira na to kako se zvali i odakle dolazili. Ako su kvalitetni i ako igraju na visokom nivou, dobrodošli su. Njih dvojica su nova energija koju trebamo, jednako kao i sve ostale koji mogu pomoći reprezentaciji. 

Koliko vam žao što se Mario Mandžukić oprostio od reprezentacije kad igra u ovako sjajnoj formi u Juventusu u zadnje vrijeme?

- Žao mi je svakog dobrog igrača. I njega, i Sube, i Čarlija... Bili smo sjajna grupa, obitelj, ali moram poštovati njihove odluke, ma koliko mi teško pale.

Može li Lovre Kalinić prelaskom u Championship i transferom u Aston Villu izgubiti status reprezentativnog golmana?

- Lovre nikad nije bio upitan. Dok brani i dok je formi, on je taj. Kod mene se momčad teško mijenja i ako bude branio kao što je branio dosad, nema razloga bilo što mijenjati. Liga nacija već je zaboravljena, na proljeće počinju kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2020. godine. 

Koliko može Hrvatska?

- Uopće nije pitanje koliko možemo, mi moramo otići na Europsko prvenstvo, tu nema nikakvih upitnika i nedoumica. Ne možemo reći da će biti lako jer neće, bit će teško, ali mi smo favoriti, uzeli smo srebro na Mundijalu i jednostavno moramo razmišljati samo o plasmanu. Neka drugi razmišljaju o nama. 

Kako to ostvariti, što vidite kao ključ plasmana na Europsko prvenstvo?

- Kao i na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, napravit ćemo to radom, skromnošću, zajedništvom, vjerom...

Je li povratak hrvatske reprezentacije u Split i Dalmaciju jedan od vaših ciljeva u 2019.?

- To je moja velika želja i na njoj ću ustrajati. Reprezentacija želi igrati u Splitu, a narod od Dubrovnika, preko Metkovića, Makarske, Šibenika, Zadra, Sinja, do Imotskog, Knina, ali i Livna, Mostara..., želi vidjeti reprezentaciju u Splitu. Svi smo bili svjedoci velikog jedinstva koje je vladalo prošlog ljeta, sad na tom temelju moramo graditi dalje. 

Odnosi na relaciji između Hrvatskog nogometnog saveza i Hajduka i dalje su poprilično zategnuti, bez nekih naznaka da bi uskoro moglo biti bolje. Kako ih pokrenuti s mrtve točke?

- Od problema ne treba bježati, probleme treba rješavati. Ali zbog tih problema koji postoje ne smije ispaštati reprezentacija i narod koji je želi gledati u svojoj sredini. Siguran sam da će na prvoj sljedećoj utakmici koja se bude igrala na Poljudu, bez obzira na ime i renome protivnika, tribine biti krcate i da će atmosfera biti fantastična. I tko god nam dođe u goste na Poljud, neće mu biti lako.

Vezani ste uz Split u posljednjih nekoliko tjedana. Sudjelovali ste u dvije humanitarne akcije osobnim prilogom za splitske beskućnike i kao trener na turniru ‘Četiri kafića’. Bili ste i na komemoraciji za Stanka Poklepovića, promovirali ste knjigu. Kako se osjećate u Splitu?

- Često sam u Splitu i tu se jako se lijepo osjećam. Eto, zaredali su se događaji, neki ugodni, neki koji su me rastužili, ali to je život. Uvijek ću se priključiti humanitarnim akcijama koliko mogu. Što se tiče pokojnog Stanka Poklepovića, mogu samo reći da mi je žao što je otišao jedan veliki čovjek, veliki gospodin i veliki trener, jedan od najvećih na ovim prostorima. On je bio preteča svega što mi sad radimo, on me doveo u Hajduk, dvije godine me trenirao, puno sam od njega naučio i njegov odlazak je veliki gubitak za hrvatski nogomet. Nažalost, nisam ga imao priliku posjetiti i najmanje što sam mogao učiniti jest izraziti sućut njegovoj obitelji jer je on za mene bio veliki čovjek.

Što biste zaželjeli Hrvatskoj u 2019. godini?

- Da ostanemo zajedno kao što smo zajedno bili ljetos, da nastavimo na isti način jer će nam zajedno svima biti bolje - zaključio je Zlatko Dalić.

Naši partneri pišu
Message