Nitko nije očarao u Francuskoj poput razigranih i jakih Hrvata

Trinaest dana Europskog prvenstva u Francuskoj je iza nas. Natjecanje po skupinama privedeno je kraju, parovi osmine finala svima su poznati, a prije nego u subotu krenu nove igre, odvrtimo malo film unazad.

Tempo Eura bio je prilično ubitačan, čim bi završio jedan dan, drugi bi počeo pa je vremena za preslagivanje dojmova bilo vrlo malo. Dva su dana pauze pred nama, eto i prostora za rekapitulaciju.

Nijemci dominiraju statistički, ali dojam nije na njihovoj strani

Odigralo se ukupno 36 utakmica na kojima je palo 69 golova (1.92 po utakmici) što znači da nam je aktualni Euro drugi najneefikasniji u povijesti. Siromašniji od njega bio je samo onaj 1992. u Švedskoj uz prosjek 1.75 golova po utakmici.

Statistički, najbolje kotira reprezentacija Njemačke koja je druga po uspješnosti dodavanja (91%), prva po posjedu lopte (65%) i treća po broju upućenih udaraca (59), a nula u rubrici primljenih golova jasno demonstrira njihovu moć.

No, kako se kaže - statistika je poput bikinija, otkriva mnogo, ali sakriva najvažnije. Tu narodnu umotvorinu možemo aplicirati na ostatak teksta jer dojam je ono što se pamti, a ne puki statistički podaci.

Stoga, laureat 'elfu' preotimaju Vatreni, a velike pohvale za prikazano u tri odigrane utakmice zaslužuju još neke reprezentacije iz drugog plana koje su spomenute u nastavku.

Motivirana i zrela Hrvatska leti na krilima Ivana Perišića

Logično i zasluženo, bez ikakve doze subjektivnosti može se istaknuti činjenica kako je Hrvatska najbolja momčad Eura poslije prvog kruga. Iako su rezultati presudan faktor (a 'kockasti' ih imaju), fokus se mora usmjeriti na samu kvalitetu i stil performansa kroz kojeg je do uspješnih rezultata došlo.

Riječ je o direktnom, okomitom i napadačkom nogometu gdje protivnik nema vremena 'uhvatiti zraka' kad ih 'kockasti' krenu teroririzrati. Vatreni su beskompromisni u obrani, lucidni u veznom redu i opasni u napadu, najviše zahvaljujući najboljem igraču na turniru, Ivanu Perišiću.

Čačićevi izabranici razbili su igrom prvo Turke, a još više i Čehe koje je samo sreća spasila potopa. Pobjeda nad Španjolskom potvrda je prije svega, snage karaktera Srne i suigrača.

Hrvatska ima fantastične igrače, ali to ništa ne bi vrijedilo da isti ti igrači nisu svjesni svojih kvaliteta, odnosno da se iste kvalitete ne mogu uklopiti pod zajednički cilj - timski uspjeh.

Ante Čačić i njegovi igrači imaju sve što je potrebno za stvaranje prekrasne i nezaboravne priče u zemlji koja nam je u divnom sjećanju već 18 godina.

Spoj čvrste psihe, zrelosti i nogometne kvalitete treba ponovo demonstirati u subotu od 21 sat u Lensu. O motivu igrača dakako nije potrebno razglabati...

Red, rad i disciplina glavne su mantre Velšana

Sve su 'otočke' reprezentacije izborile osminu finala, a najviše su impresionirali Velšani. Fizičkom spremom, taktičkom čvrstinom i hladnokrvnošću kroz sve su tri utakmice skupine izgledali kao dobro organizirana reprezentacija.

Izbornik Chris Coleman orijentirao se na stvaranje kompaktne momčadi u kojoj se u svakom trenutku zna tko što mora raditi.

Wales je dakako limitirana reprezentacija koja u vlasništvu ima tri sjajna igrača: Gareth Bale, Aaron Ramsey i Ashley Williams ključni su ljudi u ovoj priči i ono što je za momčad najvažnije - podređeni su kolektivu, a opet stignu pokazati svoju klasu.

Dok oko Balea i Ramseyja nema prevelikih tajni, kapetan Williams istinski je lider obrane ove reprezentacije i zapravo ključan čovjek ove ekipe iz drugog plana.

Jer, Wales igra u formaciji s tri čovjeka u zadnjoj liniji gdje je upravo on 'šerif' i bez njegovog velikog doprinosa, Walesu bi uzalud bilo to što imaju raspoložene ofenzivce poput Ramseyja i Balea.

Osvajanje skupine u kojoj su uoči prvenstva etiketirani kao autsajderi ide u prilog ovoj teoriji.

'Najgora Italija u povijesti' ušutkala sve kritičare

Ono što je Italija počinila Belgiji 13. lipnja u Lyonu treba pretvoriti u školski nogometni udžbenik pod nazivom: 'Kako igrati muški i pobjednički nogomet'.

Njihov izbornik Antonio Conte imao bi što napisati u toj knjizi jer upravo je on autor pomalo iznenađujuće pobjede Talijana nad Belgijom.

Iako, u nogometu talijanske pobjede nikad ne smiju predstavljati faktor iznenađenja. Kako god, nisu samo upisana tri boda 'azzurra' važna - slično kao i kod Hrvatske, u prvi plan treba istaknuti način kroz koji su do rezultatskog uspjeha došli.

Italija je perfektnom defenzivom prvo otupila ubojite belgijske oštrice, da bi onda po tko zna koji put u povijesti pokazali tipični talijanski cinizam. Mač u srce Wilmotsu i njegovim pokislim sljedbenicima Talijani su zabijali na školski način.

Direktno i bez pretjeranog umiranja u romantici. Uostalom, to se i očekivalo od 'ružne' Italije koja ima vjerojatno i najbolju obranu u Europi.

Njihov nogomet mnogima je antireklama za ovaj sport, međutim, mnogi sportski kolektivi bi upravo od njih trebali učiti kako se bori za svoj dres i ponos.

Prije nego što su sjeli u avion za Francusku, nacija ih je ispratila epitetom najgore Italije u povijesti. Nekoliko tjedana poslije, nacija je ponosna.

Ove ćemo utakmice pamtiti

21. lipanj, Bordeaux: Hrvatska - Španjolska 2:1

Nešto ne bi ovdje bilo u redu da najbolja reprezentacija nije odigrala najbolju utakmicu na turniru. U redu, ovdje ćemo dodati manju dozu subjekivnosti, ali razlozi su savršeno razumljivi. Utakmica Hrvatske i Španjolske definitivno nije ljepotica prvenstva, no za nas je najljepši trenutak Eura.

Rušenje aktualnog europskog prvaka u najjačem sastavu bez nekoliko standardnih prvotimaca, uključujući i onog najboljeg - Luke Modrića, impozantan je sportski podvig. Kad cijelu priču začinimo preokretom, Subašićevim obranjenim penalom i majstorijama Kalinića i Perišića, dobijemo jedan perfektan nogometni paket.

22. lipanj, Lyon: Mađarska - Portugal 3:3

Morali smo čekati posljednji dan igranja po skupinama da bi vidjeli istinski spektakl. Šest golova u 90 minuta Mađarske i Portugala proizvelo je pitanje: 'Pa što ste, dovraga, čekali toliko dugo?!'. Čovjek čije je ime prava muka napisati, Balázs Dzsudzsák (kopirano sa Googlea) vodio je 'bitku' s ponajboljim igračem svijeta Cristianom Ronaldom.

Obojica su zabila po dva komada, jedan su dodali Nani i Gera. Posebno je lijep bio onaj Zoltana Gere za prvo vodstvo Mađara na utakmici u Lyonu.

Triput su vodili naši susjedi, triput se Portugal vraćao. Zatim su Mađari pogodili prečku kod 3-3. Sukus svega, ulog je bio strahovit jer radilo se o pozicijama koje vode u osminu finala.

Na kraju 'happy end' za obje reprezentacije, Mađarska itekako iznenađujuće osvaja skupinu, a Portugalci završavaju na trećem mjestu koje ih vodi na Vatrene.

20. lipanj, Toulouse: Rusija - Wales 0:3

Okršaj Velšana i Rusa nažalost nije prošao zapaženo koliko je trebao jer su u isto vrijeme Slovaci i Englezi bili u prvom planu. Barem u Lijepoj našoj. Wales je u svakom nogometnom segmentu pregazio očajnu Rusiju koja je iz te utakmice trebala izaći i rezultatski pregažena.

Konačnih 3-0 za Balea i ekipu sugerira odnos snaga, ali niti približno onoliko koliko je to bilo izraženo na travnjaku Toulousea. Stvorili su gotovo desetak gol šansi te svakim prelaskom centra stvarali ogromne neugodnosti raspadnutoj, nepokretnoj i staroj ruskoj obrani.

Iako su i Nijemci igrom demolirali Sjeverne Irce, tu je odnos snaga dijametralno suprotan. Nije iznenađenje ako se takvo što dogodi.

No, kad Wales rastavi Ruse na proste faktore, u sekundi se zapitamo - ma tko je to mogao očekivati u ikakvim promišljenim kombinacijama uoči Eura? Velšani zaslužuju komplimente za prvi odigrani krug Eura.

Ctrl + A -> Delete -> Yes! Ove ćemo utakmice izbrisati iz sjećanja

Ponekad na rasporedu dobro dođe i poneki nesadržajni meč, čisto zbog opuštenijeg gledanja. Francuski Euro donio ih je podosta jer većina reprezentacija igrala je na sigurno, čuvanje svog gola, a prema naprijed što bude, bude.

Nekolicina 'šahovskih bitki' je za nama, a neke su bile toliko ubitačno dosadne da se u tom trenutku jedino trebalo ugasiti TV. No, mi koji smo 'osuđeni' na gledanje svih mečeva, nismo imali tu privilegiju, pa stoga možemo izabrati primjere koji su učinili antipropagandu najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.

19. lipanj, Lille: Švicarska - Francuska 0:0

Dvije reprezentacije koje su prije svog ogleda znale da im je potreban po bod za ostvarivanje viših ciljeva. Francuskoj za prvo mjesto, Švicarskoj za osiguravanje druge pozicije, odnosno plasmana u nokaut fazu. Pucali su švicarski dresovi, pucala je lopta, ali igrači po golu baš i nisu previše jer od nogometa nismo vidjeli ništa. Nula - nula, logično.

20. lipanj, St. Etienne: Slovačka - Engleska 0:0

Englezi su u kombiniranom sastavu išli na pobjedu protiv debitanta na Euru koji se trudio parirati im. Koliko su uspjeli u tom naumu svjedoči podatak da je njihov najklasniji igrač Marek Hamšik dirao loptu tek nekoliko puta u cijeloj utakmici jer Englezi su držali posjed, podizali tempo i pokušavali kreirati, međutim, nije išlo. Imali su Hodgsonovi momci poneku šansu, no sveukupno, loša i zamorna utakmica.

17. lipanj, Toulouse: Italija - Švedska 1:0

Da nije bilo gola Edera pred sam kraj utakmice, ovo bi bila uvjerljivo najgora utakmica francuskog Eura. Interov ofenzivac podario je napaćenom gledateljstvu barem jedan lijepi potez u 90 minuta nogometnog mučenja. Istini za volju, Talijani jesu doktori obrambene igre, no što je previše, previše je. Zanimljivi su bili okršaji starih znanaca i rivala iz Serie A, Ibre i Chiellinija, što opet govori samo za sebe.

Koje su reprezentacije igrale najgori nogomet?

Rusija, Ukrajina i Austrija zaslužuju kreativnu kaznu Uefe jer od tih se reprezentacija očekivalo da barem nekog dobiju, budući da nisu nogometni liliputanci. Švedska također može u 'elitno' društvo, imati u sastavu Zlatana Ibrahimovića, a biti toliko bezopasan po gol protivnika jedna je vrsta umjetnosti. Čestitke i njima.