Nova Birtija: Kakva je to liga?! Zagreb ne gleda Hajduk-Rijeka

Htjedoh, nisam pretplaćen na program na kojem je bio prijenos, Hajduk – Rijeka gledati u boljem kvartovskom kafiću. Neka je pivo malo skuplje. Udobnije je, stane više ljudi... Zakasnio sam minutu, dođem pribojavajući se hoću li uopće imati gdje sjesti, uspijem li naći stolac, možda će biti na lošem mjestu. A ono, susjedi uopće ne gledaju utakmicu. Ni studentarija iz Dalmacije i s Kvarnera, ni penzići, ni ovakvi kao ja, radni ljudi četrdeset plus. Nikom na pamet ne pada zamoliti konobara da uključi telku.

A dobro, idem u lošiji kafić. Na punoj terasi dvadesetak ljudi. Na terasi nema ekrana. Unutra, solo penzić gleda utakmicu bez tona. Svira radio, on gleda. Po definiciji Aarona Spellinga televizija postoji jer je lakše gledati u ekran nego ne raditi ništa. Genijalna misao. Dakle, naprosto se vidi, susjed gleda utakmicu jer mu je to najjednostavniji način da ubije sat i pol koji bi inače ubijali njega. Gleda skoro bez tona i umalo bez ikakvih emocija. Tu i tamo, više jer se to nekad tako radilo, tiho, sam za sebe, negoduje jer je Hajduk nemoćan. Ja gledam jer mi je to posao.

O, ligo, sjeti se svih obećanja koja si nama u osvit demokracije zadala. Dobro, ako smo i znali da ćeš biti močvara, pa kakva su to vremena došla, da Zagreb, da “Dinamo” ne gleda utakmicu Prvaka i Hajduka. A tim redom treba napisati, jer nisu igrali Hajduk i Prvak, nego je Rijeka sad, pa makar bilo samo trenutno, nikad više, po svim kriterijima broj jedan. Dobro, ne računajući transfere.

Još malo, nitko neće zamoliti konobara da uključi televizor ni zbog Mamićeve konferencije za medije. Čak ni ako bude odgovarao na pitanja novinara. Jednostavno, ljudi vape za kvalitetnim nogometom, ako već nema kvalitete, gladni su za čistom igrom, natjecanjem u duhu fair playa, a overdozirani su najraznovrsnijim mrakovima koji se nad igru mogu nadviti. Koji dan poslije Cvitanović je imao tužan povod za presicu. Svi mi razlog više da i dalje pogledamo odlučujuću utakmicu za naslov, finale Kupa, a skoro možda ni to.