Ustaje li on u šest ili sedam ujutro, trenira li uoči utakmice koju će Hrvatska sigurno dobiti s trideset razlike kao da je finale, ne žali li se na hotel makar bio najveća rupa, tko će se usuditi ponašati se drukčije?
Dino Rađa i Stojko Vranković, ne znaš kojeg bi više poštovao, očito dečkima koji danas igraju za reprezentaciju nisu dovoljno velike face. Da jesu, da je itko od ekipe koja okružuje repku takva faca, danas nitko ne bi morao izgovarati rečenicu da alkoholizam u ekipi neće trpjeti ili da od sada vrijedi samo - red, rad i disciplina.
Na kraju karijere Rađa je fascinirao klinčadiju bacajući se na treningu na glavu za svakom loptom, vjerujem da je i uživao primjerom dajući doprinos i rezultatu i razvoju košarke. Ali izgleda da je drugo, drukčije vrijeme.
Kako godine prolaze, bez obzira na Kukočeve trijumfe, postajemo sve svjesniji koliko je Petrović vrijedio svojoj generaciji. Ustaje li on u šest ili sedam ujutro, trenira li uoči utakmice koju će Hrvatska sigurno dobiti s trideset razlike kao da je finale, ne žali li se na hotel makar bio najveća rupa, tko će se usuditi ponašati se drukčije?
Da se netko i usudio, momčad bi ga izopćila. Da je bio i svjetska zvijezda, odmah bi se vraćao kući, a bilo bi mu pametnije ne sletjeti u Zagreb ili Split. Božidar Jović nije bio igračka klasa Dražena Petrovića, ali bio je dovoljno velika faca da ga se ima slušati. I, takav, bio je od ogromne koristi bilo kojem treneru.
Znalo se tko je Balić, tko Metličić, Džomba, Lacković, ali opet, probaj se postaviti na Jovića, pogotovo ako si svjestan, a jesi, da on ništa ne radi iz hira, da ne pokušava biti diktator, nasilnik, nego autoritet stavlja u funkciju rezultata.
Dodamo li da košarkaškoj reprezentaciji, pogotovo najboljim igračima, reprezentacija nije izlog, a Babini očito ni na terenu ni oko terena nemaju ni Dražena ni Božidara, potrebno je samo malo “okolnosti”, samo malo nihilizma, da pivo nakon utakmice postane drugo pivo, a znamo izreku, treće ide samo. Samo malo okolnosti, svađica, i više se ne igra za pobjedu, nego za individualni prestiž u pješčaniku.
Svima koji su si umislili da vrijede više od drugih, jednostavno pitanje. Zašto publika nikog ne doživljava prirodnim vođom, ili, ako itko doista smatra da je klasa kojoj je dopušteno što drugima nije, kako to da sam ne pobjeđuje po imenima lošije ekipe?
