'Obitelj me držala kod bolesti, a fasciniran sam Hansenom...'

Javio se iz svog kraja. Iz Ljubuškog.

- Stigao sam u utorak popodne, uspio se i malo odmoriti.

Glas Josipa Šarca bio je umoran, malo težak, baš kao da traži odmor nakon dva prekrasna tjedna u Španjolskoj koja nije pokvario ni problem s dolaskom u Hrvatsku. Zrakoplov sa srebrnim hrvatskim juniorima kasnio je u dolasku gotovo četiri sata. Što je bilo?

- Krenuli smo iz Viga ujutro u ponedjeljak u 4 sata i stigli u Madrid u 8. Trebali smo čekati sljedećih osam sati na novi let, do 16, ali pomjeren je sve do 20:30, pa smo u Zagreb stigli tek pred ponoć.

Svejedno su dočekani na Tuđmanu, stali su svi zajedno još jednom pred objektive i krenuli u potragu za krevetom i snom. Dojmovi su se slegli, a srebro još u Vigu proslavljeno i dobro "zaliveno". Osmijeh je bio širok na licima kao da su osvojili zlato.

- Bilo nam je krivo nakon utakmice, bilo je i suza u svlačionici, ali kad je došao izbornik Dominiković i rekao da nismo izgubili zlato, nego osvojili srebro, digao nas je. Trebalo nam je malo da prihvatimo to jer znamo što smo napravili. U finalu nam je malo nedostajalo jer bilo je dosta stvari protiv nas, malo smo fizički i pali, no nećemo sad plakati. Dosta su nas neki podcjenjivali smatravši da ne možemo ništa, mi smo pokazali smo karakter i ponijeli se kao prava obitelj. 

Sve je omogućeno

Neće nas valjda i ovi Francuzi maltretirati?

- Svi oni igraju u prvoj ligi, neki naši u drugoj, a neki nemaju minutažu, stoga je ovo što smo napravili, ogroman uspjeh, povijesni. Treba vjerovati u ove dečke i dati im priliku jer su to zaslužili.

Još da su u Španjolskoj bili Bahtijarević, Grahovac, Strbad...

- S njima bismo imali dimenziju više svakako, nedostajao nam je srednjak poput Bahtijarevića, koji radi dosta za bekove. Njegova bi nam brzina puno pomogla. Vistorop je ovdje igrao svaku utakmicu gotovo 60 minuta i morao je fizički pasti jer nemoguće je devet utakmica odraditi u komadu. Da je imao pomoć, bilo bi lakše, ovako smo bili malo hendikepirani.

Pušta je suprotnost kada je u pitanju izbornik i stožer.

- To stvarno moram posebno naglasiti, od izbornika, trenera, stručnog stožera, sve je bilo savršeno i sve nam je omogućeno na vrhunskoj razini. Oni su vjerovali u nas od prvog dana i ulijevali nam samopouzdanje jer ova je ekipa bila, kako da kažem, malo u razasutim komadićima i to je sve trebalo uklopiti. Mi tri godine nismo igrali obranu, a sada smo napravili ekipi koja je igra, klapu, obitelj...

Ta se obitelj sada rastaje s dvije medalje.

- Bili smo na kraju i tužni i sretni. Sretni zbog medalje i s njom se puno lakše rastati nego da nismo ništa napravili. Bile su ovo četiri prelijepe godine, međutim, ostat ćemo u kontaktu do kraja života i sigurno ćemo se prisjetiti trenutaka koje smo proživjeli.

Naš Ljubušak nije završio u najboljoj momčadi turnira (jesu dva Hrvata Martinović i Mileta nap. a.), IHF je njegovoj poziciji lijevog vanjskog odabrao velikog danskog potrošača Emila Laerkea (54/99). S 42 gola iz 59 pokušaja Josip je podijelio deveto mjesto na ljestvici strijelaca s Miletom, je li osobno zadovoljan odigranim?

- Mogu reći da jesam. Uvijek sam davao sve, svaku utakmicu. Probao sam što više sudjelovati u igri, voditi ekipu. Nemam si što predbaciti, neka drugi ocijene, ali ja sam dao sve što sam mogao iz svojih mogućnosti.

Više minuta u Celju

Možda za nagradu stigne i Červarov poziv za one najuže kombinacije?

- Ne bih sad u to ulazio, na izborniku je da odluči, na meni da igram, treniram napredujem.

Kažu da ste novi Lac. Novog čekamo predugo.

- Dobro, svatko je specifičan na svoj način. Lac je veliki igrač, nije vrijeme da se uspoređujem. Ja sam samo onaj koji ima talent i treba puno raditi da bi nešto bio.

Dobro, napad je tu, ali i obrana. Pun paket.

- Popravio bih još suradnju s lijevim krilom te fizičku spremu jer godinu i pol dana nisam bio na terenu i tu sam dosta pao u odnosu na druge. Kad se vratim na staru fizičku razinu, lakše ću se kretati na terenu, to mi nedostaje.

Nedostajalo je i u Celju više minuta, sada bi ih trebalo biti više.

- Trener će mi davati više prostora u Ligi prvaka. Cijelu drugi dio prošle sezone igrao sam i sad se nadam dobroj minutaži - završio je s dobrim željama naš novi Lac dok je i razgovarao i zahvaljivao se na čestitkama koje su stizale od prolaznika.

- U rukomet sam ušao jer ga je trenirao moj stariji brat, ali i majka koja me najviše nagovarala. Ja sam počeo kao golman kod Darija Mikulića, kojemu bih zahvalio, jer on me naučio svemu i prebacio na vanjskog budući da je u meni vidio prostor za napredak. 

- Mononukleoza me pogodila u najgorem trenutku jer taman sam bio u najboljoj formi, igrao SEHA ligu i bio pozvan u reprezentaciju. Bio sam baš potonuo, ali držali su me prijatelji, obitelj, djevojka, vraćali mi nadu da mogu jer dosta je sportaša odustalo zbog te bolesti. Pauzirao sam osam mjeseci i u međuvremenu potpisao za Celje što mi je bio dodatan motiv. Nisam se posustajao, no odmah u prvoj povratničkoj utakmici ozlijedio sam zadnje križne ligamente što me dodatno unazadilo, pogotovo mentalno. Uspio sam sve izgurati i mogu reći sada da na kraju Bog sve vraća. Osvojio sam slovenskog prvenstvo s Celjem, sada ovo srebro, igrao Ligu prvaka... Mogu reći da sam zadovoljan i samo se nadam da će sve biti u redu sa zdravljem te da će forma i igra samo napredovati.

- Uvijek me igrački fascinirao Mikkel Hansen, od šuta, kretanja, možda i Momir Ilić. Gledam dosta utakmica i nastojim uklopiti nešto, no nemam sada nekoga čija bih htio biti preslika. Kupim od svakog malo po malo.

- Dosta razgovaram preko telefona sa svojima, igram igrice, volim izaći s društvom. Standardno i ništa posebno.

Rođen: 24. veljače 1998. u Ljubuškom
Visina: 201 cm
Pozicija: Lijevi vanjski
Klubovi: Izviđač, Celje