'Olića sam 2002. gledao kako ruši Talijane, to ćemo ponoviti'

Već su u klubu suigrači navikli da kad treba, kad je važno, da ja zabijem gol. Moja glava se uvijek nađe gdje treba, rekao je kroz smijeh Domagoj Vida.

Otkad je na klupu sjeo Sergej Rebrov, Dinamo igra sjajno, Vida još bolje. Može igrati lijevog, desnog, srednjeg braniča... Kod svakog prekida Rebrov ga šalje naprijed, a Vida "trpa". Zadnji u nizu zabio je Aalborgu u četvrtak.

- Sve golove koja sam zabio u Kijevu, zabio sam glavom. Zapravo, kad razmislim, rijetko koji sam zabio nogom i u Dinamu. Jedan Šerifu, jedan u Puli - kaže Vida, koji neće u London, nego će se pripremati za Italiju. Prva asocijacija na Italiju mu je - Roberto Baggio.

- Legenda. Kad je promašio penal na SP-u 1994., imao sam četiri godine. No puno bolje se sjećam SP-a 2002. Sjedio sam doma u Miholjcu s bratom i čekao da počne Hrvatska - Italija. Malo je ljudi vjerovalo u čudo, ali imao sam osjećaj da ćemo pobijediti. Rekao sam bratu da ne brine, pobjeđujemo sto posto. Joj, kad ga je Ola zabio... Eto, danas sam s Olićem zajedno u momčadi, opet slijedi Italija, samo više nisam na trosjedu - kaže Vida.

Kakav je sad osjećaj?

- Isti kao 2002.! Da, imam osjećaj da ne možemo izgubiti, da se u Milanu može ponoviti utakmica iz Ibarakija - kaže Vida.