Otjerali ste svu publiku: HNL uživo gleda samo 995 navijača

U studenom 1992. na osam utakmica 13. kola Prve HNL bilo je 67.300 gledatelja ili, ako baš hoćete, 8412 ljudi skupilo se na svakom stadionu u Hrvatskoj.

U 13. kolu 1992. u Vinkovcima je gostovala Istra. Nije to bio ništa bolji niti lošiji nogomet nego danas, za Istru su, primjerice, u napadu igrali Eveldin Trešnjić i Goran Eklić. Znate li koliko je bilo gledatelja? Okruglih 6000. Više je ljudi vidjelo pobjedu Cibalije, golom Nevresa Zahirovića u 89. minuti, nego što se skupilo na svim prvoligaškim stadionima netom završenih utakmica.

U Vinkovcima je Cibaliju i Hajduk gledalo 1960 ljudi, Dinamo i Lokomotivu 1270, Istru i Osijek 867, Split i Rijeku 565, a Slaven i Inter došlo je pogledati 313 nogometnih “ovisnika”. Prosjek je 995 gledatelja, odnosno od 4,2 milijuna svaki 845.

Hrvat ide na utakmice. Zabrinjavajuće? Itekako. Mnogo je razloga, od komfora, besparice, sportskih kanala s utakmicama Barce i Reala, no najveći je sumnja u poštenje involviranih u HNL. Od portira, igrača, sudaca, pa do najviših čelnika. Navijači ne vjeruju da Dinamo pobjeđuje Lokomotivu jer je bolji nego jer je netko odredio.

A nije uvijek bilo tako. Kad smo već priču počeli 13. kolom, u 13. kolu 1993. Dinamo je gostovao u Dubravi, kvartu u kojem svi, pa i igrači Dubrave, dišu za “modre”. Dubrava je pobijedila 1-0. Tad je bilo moguće. I zato je bilo gledatelja.