'Pippen mi je najviše pomogao, a trener Jackson je provocirao'

Veliki prostor posvetila je ESPN-ova internetska stranica Toniju Kukoču, jedinom hrvatskom košarkašu ovjenčanom s tri NBA prstena, članu nezaboravne momčadi Chicago Bullsa...

"Od svih čikaških sportaša koji su se smjestili na tom području po završetku igračke karijere Kukoča se najčešće propuštalo pratiti. I dok je NBA publika fiksirana na Miamijevu veliku trojku, Dwyanea Wadea, LeBrona Jamesa i Chrisa Bosha, nije lako zaboraviti da je superiorna, konzistentnija trojka bila ona koju su činili Michael Jordan, Scottie Pippen i Dennis Rodman u sastavu Bullsa koji je vezao tri naslova prvaka od 1995. do 1998. godine. I, da, treći strijelac te momčadi iza Jordana i Pippena bio je Kukoč, jedan od najtalentiranijih košarkaša koji su ikad ulazili s klupe i posljednji koji je igrajući za šampionsku momčad proglašen najboljim šestim igračem lige."

"Kukoč je među Bullse došao neželjen od obojice suigrača i glavnoga trenera, potisnuo je svoju igru za dobrobit momčadi i nikada do kraja nije ispunio potencijal", podsjeća izvor.

- Znam da sam pristran, ali da je Tonija draftirala neka momčad iz Zapadne konferencije, recimo Phoenix Sunsi, o njemu bismo pričali kao o 211 centimetara visokom šuteru i vječitom All-Star igraču. Imao je sreće što je igrao sa talentiranim igračima, ali to je i u sjenu bacilo njegov nevjerojatan set vještina - veli Herb Rudoy, agent koji je kasnije predstavljao legendarnog litavskog centra Arvydasa Sabonisa.

Kukoč nimalo ne žali što rasplet događaja nije bio takav.

- Na kraju je sve dobro ispalo - kaže.

"No, nije sve bilo lako. Dan kada je stigao u Chicago kako bi u svibnju 1993. godine potpisao ugovor pamti po tome što je došetao u dvoranu Berto Centera oko 14 ili 15 sati "kako bi se malo 'promuvao' i puknuo koju loptu" te vidio Jordana i njegova oca Jamesa."

- Bullsi su igrali seriju doigravanja protiv New Yorka i te je večeri na rasporedu bila utakmica. Ušao sam misleći da ću ondje biti sam, no tamo su bili Michael i njegov otac. Razgovarali su. Michael je šutirao, a otac mu je dodavao lopte. Imao sam priliku pozdraviti ih, a oni su bili ljubazni pa su zastali s vježbom i popričali sa mnom. Potom su se nastavili pripremati za utakmicu.

"Mjesec dana nakon što su Bullsi svladali Knickse u finalu Istočne konferencije James Jordan ubijen je u pokušaju pljačke. Dan nakon što se Kukoč zauvijek vratio u Chicago Jordan je proglasio košarkašku mirovinu. Rudoy se sjeća Kukočevog telefonskog poziva kojeg je dobio tijekom odmora u Izraelu":

- Toni mi je rekao: nećeš vjerovati što se dogodilo. Učini mi uslugu i otiđi do onoga zida i pomoli se za mene.

Autorica teksta sjeća se da je Kukoč u NBA ligu stigao kao 24-godišnjak nadimka "Konobar" zbog načina na koji je idealno loptama posluživao suigrače. Bio je, piše, odrastao čovjek dječjega lica, a u Bullse je stigao kao izbor tadašnjeg generalnog menadžera momčadi Jerryja Krausea i to za 4.3 milijuna američkih dolara godišnje plaće. Budući da su Jordan i Pippen igrali za plaću ispod svojih realnih vrijednosti, Kukoču to nije pomoglo u dobrodošlici u klub.

- Stigao sam s idejom da ću u jednom trenutku postati dijelom momčadi i da će to biti to. Valjda sam sa sobom ponio europski mentalitet misleći da ću igrati za samo jedan klub. Tamo nije postojala trgovina igračima. Imaš svoj ugovor, dobro i loše podnosite zajedno, a trenersko osoblje i igrači trude se borbom proći kroz sve to. Dolaskom ovamo spoznao sam drugačiji put, drugačiji mentalitet.

Imao je priliku Kukoč to spoznati na Olimpijskim igrama u Barceloni gdje je Hrvatska dva puta poražena od Dream Teama s Jordanom i Pippenom u sastavu.

- Bio sam jedan od glavnih igrača svoje momčadi, a normalno je provjeriti igrače koje dovodite. Jesu li psihički i fizički dovoljno jaki? Mogu li odgovoriti kada od njih tražite reakciju? U tom sam trenutku spoznao da ti momci tako osjećaju. Mislim da nisu imali ništa osobnoga protiv mene, samo su me testirali. Kasnije sam shvatio da Michael to svima svakodnevno čini.

"Zapravo je trener Bullsa Phil Jackson bio inicijalno najžešći spram Kukoča. I dok je on shvaćao što trener od njega traži trebalo mu je neko vrijeme da engleski prevede na hrvatski jezik i potom odgovori na engleskom. A, tu je bilo i pitanje američkog i NBA žargona. Dok ga je Kukoč pokušavao odgonetnuti, Jackson je vrištao. Nije mu se svidjela Kukočeva obrana, njegov govor tijela, a i kada se trener šalio njegov britki humor nije to prevodio."

"Jackson me testirao na više načina, gurao me gledajući koliko mogu podnijeti. Jutro nakon utakmice bih u novinama pročitao kako kaže: Toni je odigrao dobru utakmicu budući da je jučer telefonski razgovarao s majkom. I slične stvari. Ili kad smo išli na Zapadnu obalu i svi su od njega dobivali knjige, prvo što sam ja dobio bio je strip s malo engleskih riječi. Prevladavale su slike. Rekao mi je: nisam bio siguran znaš li čitati engleski. Mislim da je to bio njegov način kako doći do igrača.

"Postojao je samo jedan način na koji je Kukoč mogao doprijeti do trenera i suigrača - svojom nesebičnošću i umijećem. Ubrzo su shvatili da se na njega mogu osloniti, nikad više od onog trenutka u njegovom prvom doigravanju u NBA ligi, kada je pogodio pobjednički šut u trećoj utakmici polufinala Istočne konferencije protiv Knicksa. Ako ga se neće pamtiti ni po čemu drugome, onda će to biti taj pogodak uz zvuk sirene nakon kojega je Pippen, ljutit što njemu nije povjeren pokušaj ubačaja u zadnjoj sekundi, odbio ući na parket u zadnjih 1.8 sekundi, koliko je preostalo nakon "timeouta"."

- To je valjda jedno od Top 5 pitanja koja mi se postavljaju. Što reći novoga o tome? Zabavno je čuti da ljudi kažu kako znaju što se potom događalo. Puštem ih da ispričaju svoje i kažem: da, da, baš se tako dogodilo. Neki kažu i da su sjedili u desetom redu i da su čuli sve o čemu se govorilo. Smiješno je to, mora vam se dopasti.

Upitan tko mu je bio najbliži, Kukoč će prvo spomenuti Pippena:

- Posebice u prvoj godini kada Michaela nije bilo. Scottie mi je pomagao, gurao me naprijed tijekom treninga i utakmica.

Kada pomisli na godine provedene na klupi Bullsa, bivši hrvatski košarkaš će naglasiti:

- Uvijek mislite da ste mogli napraviti više. I ja sam mislio da bih umjesto prosjeka od 14 ili 15 koševa po utakmici u nekom drugom klubu imao 22 ili 24. Mislio sam da mogu pogađati. S druge strane, kada se prebacite na način razmišljanja "idemo u doigravanje, idemo po prsten prvaka" to vam postane nevažno. Bilo je utakmica u kojima bih ubacio pet koševa, dok bih u nekima stavio i 30. Katkad je onih pet više značilo od 30.

U aktualnom sastavu Miami Heata Kukoč vidi velike sličnosti sa svojom situacijom u sastavu Bullsa.

- U prvim utakmicama su se tražili, nisu mogli pronaći način da igraju zajedno - kaže Kukoč misleći na Wadea, Jamesa i Bosha.

- Što više igrate, više pronalazite svoje mjesto, više se razumijete i znate kako se jedan drugome maknuti s puta.

Nevezano uz sport, ESPN podsjeća da Kukoč uz hrvatsko ima i američko državljanstvo, da se svake godine vraća u rodni Split odakle mu je i supruga Renata, te da ima dvoje djece, također nadarenih sportaša.

"Stella (14) je izvrsna u odbojci i nogometu, a Marin (18) je bio zvijezda košarkaške momčadi svoje Highland Park škole. Prvu sezonu u Whatronu na sveučilištu u Pennsylvaniji propustio je zbog ozljede leđa."

- Chicago smatram svojim domom. Jedan je od najboljih gradova kada je u pitanju sport i donekle me podsjeća na rodni grad Split. Nije važno koliko je nogometna momčad loša, svi štuju nogomet i igrače.

Kukoč se trudi ignorirati bol u leđima i danas svakodnevno igra golf, 18 mjeseci nakon ugradnje umjetnoga kuka. Najčešće protiv Jordana.

- Rekao sam liječniku da je sve što tražim to da mogu hodati, raditi neke vježbe i igrati golf. To je sve što tražim. Igramo golf za dva dolara, a Jordan je borben kao što je i nekad bio. Nakon tih partija potreban mi je kiropraktičar budući da, kada je ovdje, igramo cijeli dan. Zbog kuka i leđa sam malo sputan. Svejedno, zabavno je. Podbadamo se, prisjećamo, zapalimo cigaru, šećemo kada je lijepo vrijeme. Može li bolje od toga?