Plantić: Na OI idem sa svojim trenerom, izbornik me lagao...

Zagrepčanin Luka Plantić (24) izborio je Olimpijske igre nakon što je u atraktivnom meču pobijedio Irca Emmeta Brennana jednoglasnom sudačkom odlukom u predgrađu Pariza, Villeboneu. Ušao je među četiri najbolja na turniru i tako izborio "vizu" za Tokio.

POGLEDAJTE VIDEO: Plantićeva priča

Pokretanje videa...

01:02

Luka Plantić | Video: 24sata/pixsell

Plantićev pohod na Japan počeo je još prošle godine na kvalifikacijama u Londonu. Odmah u 1. kolu srušio je nositelja Austrijanca Džambekova pa je zbog korone sve prekinuto. Nastavljeno je u Francuskoj prije nekoliko dana, a Plantić je završio posao s dvije fenomenalne borbe. Prvo je prekidom deklasirao Armenca Nersesyana pa onda i spomenutog Brennana.

- Uh, presretan sam. Nije mala stvar pobijediti boksača s Otoka, ali tu ne mislim stati. Pritisak je bio kao da boksam u finalu Svjetskog prvenstva, ali pokazao sam da sam veći fajter od njega - javio nam se Plantić nakon velikog uspjeha.

U polufinalu je izgubio od Britanca Whittakera u polufinalu.

- Nepravedno su me suci zakinuli, a bio sam spreman za pobjedu i zlato, to bi mi osiguralo status nositelja i lakši put na Olimpijskim igrama. No, najvažnije je da sam se plasirao.

Nije još stigao ni proslaviti kako treba.

- Nažalost, nisam. Nakon meča sam morao na doping-kontrolu. Znate kako to ide, nisam mogao to odraditi jako dugo, kad sam došao u hotel, već je bilo 1.30 pa sam samo otišao spavati. Bit će vremena za slavlje, čim se vratim u Hrvatsku - kaže dobro raspoloženi Plantić, prvak države u kategoriji do 81 kilogram.

'Na Igre ne idem sa izbornikom'

Luka se dobro namučio za plasman na OI. Jedva je organizirao pripreme...

- U ožujku sam se u Splitu, uoči susreta hrvatske i talijanske boksačke reprezentacije, sastao s izbornikom Dorijanom Čalićem i njegovim pomoćnikom Kristijanom Hodakom. Rečeno mi je da će me poslati na prvenstvo Balkana u svibnju u Zagrebu. Pet dana prije početka natjecanja zvao sam izbornika da mi da servisne informacije, kad je vaganje i slično, a on mi kaže da ne idem na to natjecanje, već da bi oni mene poslali u Češku. Nevjerojatno! - pričao nam je Plantić u dahu pa pojasnio:

- U Zagreb su na prvenstvo Balkana poslali Mateja Uremovića, dečka koji trenira u BK Rijeka pod paskom do-izbornika Hodaka, a ne prvaka Hrvatske i kandidata za Olimpijske igre, naposljetku se ispostavilo i olimpijca. Zaista ne znam zašto su mi to napravili i tko je u cijeloj priči pogriješio, ispali su lažovi, a na turnir u Češku nisam otišao iz principa.

S trenerom Tomislavom Bašićem sam je organizirao pripreme za olimpijske kvalifikacije.

- Na sparinge mi je došlo par domaćih boksača poput Noe Ježeka, Nikoleta Grdovića... Uzeo sam i kondicijskog trenera Antu Bonačića (trenirao Gorana Ivaniševića, Alistaira Overeema, op. a.), a drugi dio priprema odradio u Italiji. Treneri iz reprezentacije rekli su da će mi pomoći, a na kraju nitko nije ni pitao za mene...

U Tokio ne želi ići s izbornikom Čalićem.

- Nema šanse, sa mnom će ići trener Bašić i to će se pitati samo mene - kazao je odrješito.

'Čekam dite'

Zagreb je prepun studenata iz Dalmacije, a Plantić je povukao neobičan potez i odlučio otići u suprotnom smjeru.

- Pravi sam purger, a iz Sesveta sam odlučio otići u Solin, ha-ha. Razlog? Tamo sam imao bolje uvjete za treniranje, a rezultati su pokazali da nisam pogriješio. I supruga Tina je Dalmatinka, iz Šibenika - kaže Plantić kroz smijeh pa dodaje:

- Čekamo dite, uživamo. U Solinu mi je sjajno, nema nikakvog presinga, život je laganiji i to mi odgovara. Sve se radi korak po korak, dok je u Zagrebu pomalo kaotično. Vidite, pokupio sam i par dalmatinskih izraza.

'Uzor mi je Golovkin'

U boksu je gotovo 15 godina, a počeo je uz starijeg brata Damira (30). 

- Prvo sam dvije godine trenirao karate, a potajno i nogomet. Roditelji su me skužili tek nakon par mjeseci. Potom sam s bratom Damirom krenuo na savate, a zatim i na boks. Nisam promašio sa sportom.

Luka je prije tri godine rezignirao odlučio ući u profesionalne vode, ostvario je i pobjedu u jedinom meču, ali ponovno je amater.

- Vratio sam se da mogu na Olimpijske igre. Nakon Tokija ću opet biti profesionalac. Sanjam o svjetskim titulama, a uzor mi je Gennady Golovkin. Amaterizam je težak, nema nekih prihoda. Sad sam otišao na Igre pa ću sljedeće četiri godine, za vrijeme olimpijskog ciklusa, imati nekakav izvor prihoda i s tim se može živjeti. Kako sam uspijevao prije tog? Ne, nisam morao redariti, imao sam jednog čovjeka koji je stao iza mene i koji mi i dalje pomaže - rekao je Plantić pa dodao:

- Bez sponzora nema ništa. Imam sreće po tom pitanju i na meni je samo da treniram i boksam, ne moram misliti o tome hoću li nakon noćne smjene morati juriti na jutarnji trening.

Možemo li na Olimpijskim igrama očekivati medalju?

- Zašto ne? Vjerujem da mogu boksati sa svima. U Tokio se, primjerice, plasirao Alžirac Mohamed Houmri, kojeg sam u veljači pobijedio u Debrecenu. Isti taj Alžirac al pari s Kubancem Julijom Césarom La Cruzom prije dvije godine. Već sam ušao među 22 najbolja amaterska boksača svijeta u svojoj kategoriji, pobjedom u prvom kolu već sam među prvih 10, a onda je sve moguće - optimistično će za kraj Plantić.