Pola stoljeća od prvog naslova: Navijači su nas nosili do hotela

Znate što, gotovo smo se kući vratili bez trofeja. Izgubili smo ga negdje u Bukureštu. Srećom, netko ga je našao, a dobili smo ga tek u Beogradu na povratku. Uh, da samo znate kako smo odahnuli, prisjetio se Mladen Jonke prvog od sedam naslova koje su vaterpolisti Mladosti osvojili u povijesti.

Taj prvi naslov stigao je 1967., prije točno 50 godina, a obljetnica velikog uspjeha upriličena je na Šalati, mjestu gdje su nekad naši vaterpolski velikani i igrali. Također, dečki su naslov osvojili i 68. i 69.

- Da, i iduće godine opet slavimo 50 godina, a onda i one iza te - nasmijao se tadašnji kapetan Zlatko Šimenc.

Osim Jonkea i Šimenca prvi naslov osvojili su još i Ozren Bonačić, koji nije bio na ovom okupljanju zbog obiteljske tragedije, Karlo Stipanić, Zdravko Hebel, Rene Račić, Marjan Pozojević, Ivo Trumbić te Miroslav Poljak, Marjan Žuželj i Marjan Jeger, koji su u međuvremenu preminuli.

- Na naše utakmice uvijek je dolazilo puno ljudi, a kad je gostovao Partizan tribine su bile pune kao šipak - rekao je Trumbić, igrač i trener tadašnje Mladosti.

Imao je samo 32 godine kad je kao trener zagrebačku momčad te 1967. odveo do naslova prvaka.

- Iskreno, ne znam jesam li najmlađi trener s trofejem europskog klupskog prvaka u Hrvatskoj. Možda jesam - istaknuo je Trumbić koji je to finale 67. protiv Dinama igrao ozlijeđen.

- Na prvoj utakmici u Zagrebu pobijedili smo bukureštanski Dinamo 4-2, no krajem susreta dobio sam snažan udarac u uho i puknuo mi je bubnjić. Išao sam na operaciju, no svejedno sam igrao već iduće subote u Bukureštu. Morao sam samo potpisati dokument da igram na vlastitu odgovornost - ispričao je Trumbić.

Utakmica se i prenosila, ali u ključnom trenutku slika je nestala.

- Baš sam išao u kontru kod 3-3. Zabio sam gol, a supruga mi je kasnije rekla da je baš u tom trenutku slika nestala - rekao je Šimenc koji je tada bio kapetan.

- Tada se nije igralo na gol razliku, da smo u Bukureštu izgubili bilo kojim rezultatom, igrala bi se i treća utakmica na neutralnom terenu. A to smo htjeli izbjeći - istaknuo je Šimenc.

Nitko u povijesti vaterpola nije osvojio tri naslova prvaka Europe uzastopno.

- Ma, trebali smo osvojiti i četvrti put. Te 1970. nismo izgubili nijednu utakmicu, a bili smo drugi. Tada se igrao završni turnir u Beogradu, a mi smo bili iza Partizana samo zbog gol razlike.

Nakon osvajanja naslova vaterpolistima Mladosti navijači su priredili veličanstven doček.

- Mislim da je na peronu bilo 15.000 ljudi - rekao je Trumbić.

- Nitko nam nije rekao da će biti doček. Kad smo vlakom ulazili na kolodvor primijetili smo gomilu ljudi. Ja sam bio kod prozora, pa mi je netko dodao trofej koji sam i podignuo pred navijačima. Ta je fotografija idući dan bila na naslovnici Večernjaka - dodao je Jonke.

Igrače su na ramenima navijači nosili od kolodvora do hotela Palace gdje se nastavila fešta.

- Sve je počelo još kad smo ušli u Jugoslaviju, carinici i granična policija počeli su nam čestitati. Potom smo zastali u Vršcu gdje su nas ljudi htjeli pozdraviti. Čak nam je i Partizan u Beogradu priredio mali domjenak prije nastavka puta za Zagreb - rekao je Stipanić koji je u to vrijeme bio svjetska golmanska klasa.

- Proglašen sam najboljim golmanom svijeta 67., 68., 69. Odlično sam branio četverce što je tada bilo ključno. Često su se pucali jer se tada nakon tri prekršaja izvodio četverac. Nisam ih posebno trenirao, jednostavno sam ih dobro branio - istaknuo je Stipanić koji je tijekom igranja radio u Vinogradskoj bolnici.

Premda su osvojili tri naslova prvaka Europe, nisu se obogatili, novac u sportu tada nije postojao. Igrači su uglavnom studirali i dobivali su tzv. 'hranarinu'.

- Znate što ste mogli s tom 'hranarinom'? Odvesti curu na večeru ili u kino. To je bila mala lova, ali tada nitko nije igrao zbog novca, no dobro, to je ipak bilo neko drugo vrijeme - ispričao je Šimenc.