U našem sportu još nije zabilježen slučaj da osvajač dvostruke krune iz jedne sezone već u idućoj sezoni krahira na svim planovima, kao što se dogodilo Zagrebu
Politika je uništila 'simpatičan klub iz predgrađa Zagreba'...
Oni su od Eurolige, dok se kaže keks, nazadovali do domaće lige, od Panathinaikosa i CSKA došli su do Osječkog sokola i Kvarnera. Bez ikakve uvrede potonjima... Nije to nikakva tragedija, ta prisilna kvartovska kolonoskopija, aaaargh, boli, događalo se slično i klubovima veće tradicije od Zagreba - Splitu i Zadru - pa su se uspješno vratili barem u regiju. Ali...
Tri trenera, šest Amerikanaca i desetak milijuna kuna kasnije košarkaši iz Trnskog spali su na niske grane...
Uz akceptiranje apsolutne sportske neizvjesnosti za Zagreb u idućem periodu, a kao simbol te neizvjesnosti najbolje će poslužiti nepoznata sudba mladića Šerića i Hezonje, kojima se do jučer sustav hvalio kao ‘zalogom za svijetlu budućnost’, a danas su jednom i pol nogom na izlaznim vratima, bitnije je istaknuti još veću neizvjesnost oko platnih mogućnosti, pa time i samog opstanka kluba.
Kvragu, slutilo se to, da baš ne kažem znalo se, onog trenutka kad je kapetan Kruno Simon u Sutinskim Vrelima prošlog proljeća podigao pobjednički pehar osvajača prvenstva. Sjeća li se još tko Ivice Burića, koji ih je kao trener do tog naslova doveo? Tri trenera, šest Amerikanaca i nekoliko desetaka milijuna kuna kasnije, malo će ga tko spomenuti kao ‘mesiju iz trnskog’. A zaslužio je. Glavom kroz zid ne ide, pa tako ni ‘simpatični klubić iz predgrađa’ ne može opstati na euroligaškoj razini, preveliki zalogaji uvijek zapinju u grlu, pogotovo kad ti politika daje te zalogaje