Priča jednog svećenika: Kako je Vaha postao kum na krštenju

Vjernici i mediji u Bosni i Hercegovini ovih dana opraštaju se od, kako ga nazivaju, posebnog čovjeka, atipičnog svećenika. U nedjelju je u 95. godini umro don Aco Boras, za prijatelje, Sando. A jedna priča iz bogatog života ovog iznimnog svećenika vezana je uz bivšeg trenera Dinama, tadašnjeg igrača Veleža, Vahida Halilhodžića.

Vaha je tako jednog dana ušetao u crkvu u kojoj se don Aco pripremao za krštenje i rekao: 'Ja bih trebao biti kum na krštenju'. Vaha, tada mladi nogometaš Veleža, u ruci je držao lančić s križem i spremno krenuo diktirati osobne podatke simpatičnom svećeniku. A cijelu zanimljivu priču opisao je u svojim tekstovima don Aco Boras, prenosi Hercegovina.info.

'Čim mi je rekao ime i prezime iskrsnuše tri stvari preda mnom. Vahid je musliman. On je igrač Veleža. On je stekao nekog prijatelja u župi Ledinac. Postoje neki propisi da ljudi druge vjere ne mogu biti kumovi na krštenju. I sad bih ja trebao Vahida odbiti. To bi značilo razvrgnuti prijateljstvo. 

Onda se sjetih da je bilo i prije tih uzajamnih kumovanja. Pa zašto da ja razvrgnem prijateljstvo? Treba napraviti nešto suprotno. Neka se ljudi sprijateljuju što više. Neka oni koji su Kristovi prijateljuju što više s onima koji su Muhamedovi. Neka oni koji su Muhamedovi budu bliži onima koji su Kristovi. Neka se ne suprostavljaju jedni drugima.

Upisah Vahida kao kuma. Uslijedio je obred krštenja u ledinačkoj crkvi. Jedan od dvojice kumova bio je Vahid. Neposredno nakon krštenja Vahid je darovao novokršteniku onaj zlatni lančić s križem.

Poslije krštenja roditelji djeteta nastavili su veselje u svom domu. Kum Vahid je bio sudionik veselog događaja u toj obitelji. Poslije toga upisao sam u Maticu Krštenih sve ono što sam pribilježio na onom listu papira prije krštenja. Naravno upisao sam i kuma Vahida', pisao je sjajni don Aco.

Za kraj je dodao: 'Najviše od svega želim da ovakvih Vahida bude što više. Da se zbližujemo s obje strane, na bilo koji način. Ovo s Vahidom bilo je na kraju sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a potrebnije nam je sada nego tada.'

Don Aco, bili ste velik čovjek, počivali u miru.