Priča o Mr. Cloughu: Pijanac, tiranin, divljak i trenerski genij

U siječnju ove godine Uefa je objavila listu deset najboljih trenera u njenoj povijesti, od 1954. do danas. Na njoj su sve sami velikani, a izgledala je ovako: Johan Cruyff, Vicente Del Bosque, Alex Ferguson, Helenio Herrera, Udo Lattek, Valeri Lobanovskiy, Rinus Michels, Jose Mourinho, Arrigo Sacchi i - Brian Clough. Ovaj posljednji je napustio ovaj svijet 20. rujna 2004., prije točno 13 godina, a iza sebe je ostavio biografiju koja impresionira. A koja je, s protokom vremena, pomalo zaboravljena...

Nogometna historiografija Briana Clougha pamti prije svega po ona dva naslova prvaka Europe s Nottingham Forestom, osvojenima 1979. i 1980. On je bio na klupi, on je čovjek koji je Forest učinio jedinim klubom u povijesti nogometa koji ima više naslova prvaka Europe nego naslova prvaka države. No to je samo dio neobične priče ovog osebujnog trenera, a prije toga i ubojitog strijelca, napadača kojeg se pamti po stotinama golova.

Clough je svijet ugledao u ožujku 1935. godine u Middlesbroughu, kao šesto od ukupno devetero djece u obitelji koja se bavila prodajom slatkiša. Svoje je djetinjstvo kasnije opisivao idiličnim, govoreći kako je prije nego o nogometnoj sanjao o velikoj karijeri igrača kriketa. Međutim, nogomet mu je bio suđen. Prva i najveća ljubav, za nogometom je bio toliko lud da je zbog njega odlučio čak i napustiti školu. Pa je u rubrici "obrazovanje" jednom od najvećih trenera u povijesti nogometa stajala - crtica. Ništa, nema ga...

Koliko on zabije, toliko obrana primi...

Nogomet je počeo igrati u Middlesbroughu, u kojem je vrlo brzo počeo pokazivati koliko je dobar napadač, ali i koliko je težak karakter. Trpao je kao na traci, a usput i svako malo vrijeđao suigrače iz obrane. Nakon što je ogled Charltonom završio 6-6, bijesan je ušao u svlačionicu i upitao dečke iz defenzive:

- Ok, ajde mi sad lijepo recite koliko ja točno moram golova zabiti da bismo mi nekoga pobijedili?!

Suigračima takav njegov pristup, logično, nije posebno dobro sjeo, pogotovo nakon što ih je krenuo optuživati da se klade protiv sebe i namjerno primaju golove. S učinkom od 204 gola u 222 utakmice, Clough je nakon svega otišao u redove lokalnog rivala Sunderlanda i nastavio zabijati. Sve do kobnog Boxing Daya 1962. godine. Dan nakon Božića, s druge strane bio je Bury, teren zaleđen, kiša pada... Clough se u jednom trenutku sudario s golmanom Buryja Chrisom Harkerom, potrgao sve moguće ligamente u koljenu i završio u bolnici. Pokušao se vratiti nogometu dvije godine poslije, ali uspio je odigrati samo tri utakmice prije nego što je, s 29 godina, odlučio završiti igračku karijeru. I početi trenersku, puno veću i uspješniju.

Za početak je uzeo četvrtoligaša Hartlepools United, s 30 godina bio je najmlađi trener u Engleskoj, ali odmah je krenuo onako kako je učio od Alana Browna, njegova trenera iz Sunderlanda. Taj frajer bio je klasični primjer trenera tiranina, kažnjavao je igrače za svaku sitnicu, uključujući i Clougha. No njemu se to svidjelo pa je već od četvrte lige krenuo istim principom - nema labavo! Kažnjavao je igrače, uveo vojnički režim, a posebno je ostalo zapamćeno da je već tad, kao 30-godišnjak, inzistirao da ga igrači, često i stariji od njega, oslovljavaju s "gospodine".

Krenuo je Clough u turneju po lokalnim pubovima, skupljao novac za klub, nešto je i skupio, pa u sljedeće dvije sezone podigao Hartlepools United na višu razinu. A zatim, opet zbog teškog karaktera, zbog jezika na kojem nije bilo dlake, "popio" otkaz.

Turneja bez supruge? Nema šanse...

Nova šansa stigla je u Derby Countyju, u tom trenutku drugoligašu. U prvoj sezoni potjerao je praktički cijelu momčad tog relativno maloga kluba, s FA Cupom iz 1946. kao jedinim trofejem u povijesti, a u drugoj ušao u prvu ligu. Prve sezone Derby je bio deveti, a u drugoj - prvak Engleske! Prvi put u povijesti. Uz, mora se i to priznati, jako puno sreće. U posljednjem kolu pobjedama su naslov mogli uzeti i Leeds i Liverpool, Clough je i prije konačnog raspleta otišao na odmor s obitelji. Međutim, Leeds je izgubio od Wolverhamptona, a Liverpool remizirao s Arsenalom. I titula je otišla u Derbyshire. Čudak Clough se, pogađate, nije vratio s odmora, momčad je na feštanje na Mallorci poveo njegov dugogodišnji pomoćnik i suigrač Peter Taylor.

Imao je on još svojih ispada, poput onoga kad je odbio otići na turneju s momčadi jer mu predsjednik nije dozvolio da povede suprugu i djecu.

- Ako ne idu oni, ne idem ni ja - kazao je jasno i nedvosmisleno.

I nije otišao. Ali niti su, naravno, počele pucati. Kad je počeo i dovoditi igrače na svoju ruku, bez da je o tome obavještavao ikoga u klubu, pa onda još i vrijeđati navijače jer su "papci koji navijaju samo kad vodimo", bilo je jasno da su mu dani odbrojani. Rastanak je bio buran, uključivao je i Cloughov odlazak u Coventry na nekoliko sati, da bi se vratio kad je dobio više novca u Derbyju, vrijeđao je usput igrače i trenere, pokazao srednji prst Sir Mattu Busbyju... Konačan raskol dogodio se u studenom 1973. godine.

Cijelo to vrijeme Clough je proučavao i što se događa na dnu čaše, viski mu je bio najbolji prijatelj, pogotovo u godinama koje su slijedile. Prvo je preuzeo Brighton & Hove Albion, u kojem je dobio samo 12 od 32 utakmice, a zatim je u Leeds Unitedu zaslužio otkaz nakon samo 44 dana. Izgubio je pet od prvih šest utakmica i dugo držao Leedsov rekord za najlošiji ulaz u sezonu. S vrha ga je tek 2014. skinuo Slovenac Darko Milanič, koji je izgubio svih šest prvih utakmica koje je vodio...

Rekordi, titule i malverzacije

Nakon što se malo odmorio i popio nešto da dođe sebi, Clough je 1975. napravio potez života - preuzeo je Nottingham Forest. I ostao na klupi "Tricky Treesa" sljedećih 18 godina, sve do 1993. Forest je u tom trenutku bio 13. momčad druge engleske lige, klub koji nikad nije bio prvak, ali kudikamo veći i uspješniji od Derbyja. Tek u drugoj punoj sezoni, nakon što mu se pridružio vjerni suradnik Taylor, uspio je vratiti klub u prvu ligu. Bilo je to u ljeto 1977. U ljeto 1978., godinu dana poslije, Nottingham je slavio dvostruku krunu - prvi naslov prvaka u povijesti i Liga kup.

Nakon što je uvjerljivo osvojio titulu, Clough je poveo momčad i u lov na europski vrh, a pritom je nanizao čak 42 utakmice bez poraza. Tek 2004. taj rekord srušio je Arsenal, koji je neporažen bio 49 utakmica u nizu... U prvenstvu je te sezone završio drugi, iza Liverpoola, a prvi naslov prvaka Europe osvojio je pobijedivši u finalu švedski Malmö. Time je izborio nastup u Kupu prvaka i sljedeće sezone, u kojoj je to ponovio - ovoga puta u finalu je pao njemački HSV.

U sljedećih 13 godina Clough je držao Nottingham na visokoj razini, ali nikad više nije uspjevao doći do razine s prijelaza sedamdesetih na osamdesete. Sezona 1992/93., prva u kojoj se engleska liga zvala Premiership, bila je i njegova posljednja u trenerskoj karijeri. Uslijed prodaje Teddyja Sheringhama, ali i sve teže Cloughove borbe s alkoholom, Forest je te sezone završio na 18. mjestu i krenuo novim smjerom. Koji ga je doveo i do treće lige, a prošle sezone je Cloughov dvostruki prvak Europe završio drugoligašku sezonu na 21. mjestu, jedva se spasivši od ispadanja.

Clough, čovjek kojeg su Englezi prozvali "najboljim trenerom koji nikad nije bio engleski izbornik", živio je još 11 godina, do 20. rujna 2004., daleko od nogometa. Branio se u međuvremenu od optužbi da je sudjelovao u malverzacijama kod transfera, a utjehu tražio, već po običaju, u alkoholu. I u pisanju kolumni za FourFourTwo. 

Transplatacija jetre pa rak želuca

Trideset godina uživanja u viskiju dovelo je do toga da su mu u siječnju 2003. liječnici rekli kako ima još dva tjedna života ako ne ode na hitnu transplataciju jetre. Otišao je i poživio još 20 mjeseci, kad je izgubio bitku s rakom želuca. Iza njega su ostali supruga Barbara, koja je preminula 2013., te troje djece, među kojima i Nigel, bivši nogometaš i trener koji je vodio Derby County, klub za kojeg je njegov otac na samrti rekao:

- Žao mi je jedino što sam ikad otišao iz Derbyja...

Napisao je autobiografiju, o njegovu životu snimljen je film, a generacije ga pamte kao posebnog tipa. S velikom karijerom. Protkanom morem alkohola, povremenim bezobrazlukom, ponekim divljačkim ispadom, stotinama golova i - trofejima za povijest.