Prvi je K-1 prvak u povijesti, ali i najstariji koji je to uspio

SJEĆAŠ LI SE MENE? Naša nova-stara vikend rubrika donosit će priče o nekad uspješnim, proslavljenim i karizmatičnim sportašima diljem Hrvatske, ali i šire. Prisjetili smo se prvog ikada svjetskog K-1 prvaka, hrvatskog tigra Branka Cikatića (62).

Do travnja 1993. godine bio je održan samo jedan event pod kickboxing organizacijom nazvanom K-1. Simboličnog imena K-1 Sanctuary, turnir u Korakuen Hallu u Tokiju mjesec dana ranije bio je početak revolucije i nove grane sporta. Opće priznate, moderne, drugačije od njenih samih početaka i razvoja 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća. Bio je to sami početak legendarne kickboxing organizacije, koja je godinama nakon držala sam vrh svjetskog kickboxinga i pod svojim okriljem imala neke od najvećih imena sporta. Među njima je bio i 'Hrvatski Tigar' Branko Cikatić, osvajač prvog K-1 Grand Prixa u povijesti.

Kao i veliki dio boraca tog doba, Cikatić se također kickboxingom počeo baviti nakon što se okušao u boksu. Do 18. godine života već je imao crni pojas u taekwondou i karateu, a u judu je dospio do plavog pojasa. Danas bi se reklo - izvanredna baza za postati 'all around', top MMA borac.

Dakle, nakon što se okušao u 'istočnjačkim' vještinama, Cikatić se počeo baviti boksom gdje je ostvario impresivan skor. Od 17 borbi pobijedio je u 16 da bi se nedugo nakon zadnjeg meča okrenuo kickboxingu. A tu je bilo zaista svega. Bio je svjetski i europski prvak u full contactu, zatim svjetski i europski prvak u tajlandskom boksu da bi 1990. godine postao svjetski prvak u kickboxingu pod organizacijom International Kick Boxing Federation (IKBF).

Cikatić je skupljao iskustvo i premda je u tim krugovima bio iznimno cijenjeno ime tek je nakon osvajanja prvog Grand Prixa ušao u legendu. Svjetskih razmjera.

U finalu je pao veliki Ernesto Hoost

Mjesec dana nakon spomenutog K-1 Sanctuaryja uslijedio je nastavak trilogije. U Tokiju je pred 12 tisuća vatrenih obožavatelja 30. travnja 1993. godine održan prvi Grand Prix u povijesti. Tradicionalan japanski način organizacije - eliminacijski turnir i tko preživi pričat će.

Na turniru je nastupalo osam vrhunskih boraca, sama krema svjetske borilačke scene. Sve do jednog bili su prvaci u kickboxingu, muay thaiju, karateu... Bolje nije moglo. Peter Aerts, Ernesto Hoost, Branko Cikatić, Maurice Smith, Toshiyuki Atokawa, Todd Hays, Changpuek Kiatsongrit i Masaaki Satake činili su osmoricu veličanstvenih spremne ući u povijest.

Naravno, tada još nisu mogli znati kako će se K-1 razvijati i koje visine će doseći, ali bili su spremni na borbu i vječnu slavu. Dakle, održao se eliminacijski turnir osmorice u kojem je Cikatić izdominirao sve borce i uzeo trofej najboljeg.

U četvrtfinalu se susreo sa živućom legendom, Changpuekom Kiatsongritom, sedmerostrukim prvakom svijeta u Muay Thaiju. Legendarni tajlandski borac u karijeri je odradio, pazite sad, nevjerojatnih 343 meča a slavio je u njih 277. Branko ga je nokautirao lijevim krošeom u prvoj rundi.

Zatim je u polufinalu na red došao Masaaki Satake, pionir K-1, prvak Japana u karateu i jedan od utjecajnijih ljudi u Japanu kada su u pitanju borilački sportovi. Čovjek se borio s veličinama poput Guya Mezgera, Ricksona Gracieja, Igora Vovchanchyna, Semmyja Schilta, Marka Colemana ili Sema Greca, a trenirao je s Kazushijem Sakurabom. Cikatić ga je nokautirao lijevim krošeom u trećoj rundi.

I onda je došao red na poslasticu večeri. Cikatić je u finalu dočekao najvećeg kickboksača svih vremena Ernesta Hoosta, koji se do finala probio pobijedivši vjerojatno drugog najvećeg kickboksača svih vremena Petera Aertsa sudačkom odlukom i nokautom protiv velikog Mauricea Smitha. Branko Cikatić je nokautirao Hoosta desnim krošeom u prvoj rundi i postao prvi K-1 Grand Prix osvajač u povijesti.

Tigar i Cro Cop kao prst i nokat

Ne samo da je osvojio prvi GP, nego je to učinio u dobi od 38 godina i 208 dana pa je do danas ostao najstariji kickboksač koji je to uspio napraviti. Svoje znanje i vještine odlučio je ugraditi u jednog drugog borca dok je ovaj još bio mlad i zelen - Mirka Filipovića.

Cro Cop je taman stigao u Zagreb. Bilo je to negdje 1994. godine. Živio je u Studentskom domu Stjepan Radić i radio kao zaštitar u diskoteci "The Best". Osiguranje u poznatoj zagrebačkoj diskoteci bilo je ono Branka Cikatića budući da je imao zaštitarsku tvrtku. Cro Copu je dao posao, a trenirao je kod njega u klubu.

Mirko Filipović je krenuo u kickboxing vode nakon što je u amaterskoj boksačkoj karijeri ostvario skor 48-8 (31 nokaut). I sve je išlo po planu. Mirko je u Japanu gradio karijeru i polako postajao sve poznatije lice.

Cikatić i Filipović su bili kao prst i nokat, no svemu dobrom dođe kraj. Njihov odnos tako je od velikog prijateljstva i sportske suradnje došao do još veće međusobne svađe, optužbi pa čak i mržnje...

Branko Cikatić danas živi u Splitu i dalje vodi svoj klub te živi mirnim životom. Magistar je kineziologije, član Kuće slave splitskog sporta, a autor je i knjige "Put do vrha: K-1".

Karijera Branka Cikatića:

Amaterska karijera: