Rakitić: Da je Modrić otišao, ja bih ostao. Dalić neka mi oprosti, ali zna se tko mi je najdraži...

Ivan Rakitić je u četvrtak s poljudskih tribina s ponosom gledao kako naši reprezentativci ruše Francuze (2-0) u prvoj utakmici četvrtfinala Lige nacija. Ono što, nažalost, njegova generacija nije uspjela u finalu SP-a u Rusiji prije sedam godina. Igrač Hajduka posjetio je 'vatrene' uoči utakmice pa i nakon velike pobjede.

Pokretanje videa...

00:18

Trening Vatrenih uoči uzvrata s Francuskom | Video: Tomislav Gabelić/24sata

- Prvo što mi je rekla žena kad sam se vratio kući nakon utakmice - pa mogli ste ih ovako pobijediti i u Rusiji. Prije svega moramo čestitati izborniku i dečkima ne samo na dobroj igri, nego na žaru, na volji, na ljubavi. Gledao sam utakmicu sa Slavenom Bilićem. Komentirali smo situaciju u 80. minuti, kad je Luka (op.a. Modrić) dobacio nešto Vlašiću. U stilu – da stisne, da se vrati. I tu se vidi taj žar da cijela momčad živi, da su čvrsti, jaki, da imaju tu želju - rekao je Raketa za Tportal.

Utakmicu je gledao u društvu bivšeg izbornika Slavena Bilića s kojim ima poseban odnos. Pa stoga ni ne čudi da mu je on najdraži trener koji ga je vodio u karijeri.

- Mislim da je svima jasno tko je meni sve na svijetu. To će mi i aktualni izbornik oprostiti, jer meni je Slaven (op.a. Bilić) sve. On je na neki način odgovoran za to što sam, na kraju krajeva, izabrao Hrvatsku. Slaven je uvijek bio uz mene, dao mi do znanja što znači biti dio Vatrenih, dio hrvatske reprezentacije. I to mu nikad neću zaboraviti. I dandanas je tako. Sjedim s njime i gledam utakmicu protiv Francuske, a gledam u njega kao i onda kada sam bio klinac u Baselu, kad mi je prvi put došao u posjet. Naravno, imam poseban odnos i sa Zlatkom, to je sasvim jasno. Jer znam da smo bliski, da ga uvijek mogu nazvati, pitati za savjet.

Odigrao je 106 utakmica u najdražem dresu i zabio 14 golova. Naravno, Svjetsko prvenstvo u Rusiji, kao i svima iz te generacije, obilježilo je njegovu karijeru. Zabio je nezaboravne penale za pobjedu protiv Danske i Rusije, ali samo dvije godine kasnije, po mišljenju mnogih prerano, povukao se iz reprezentacije. Otkrio je o čemu je razmišljao kada se odlučio oprostiti. 

- Čvrsti karakteri su ostali, što je najbitnije. O tome sam i ja razmišljao kada sam odlazio. Jer rekao sam Luki, ako on ostane, meni će biti lakše oprostiti se. U slučaju da je on htio otići, onda bih ja vjerojatno ostao. Pa ne znam što bi se sve dogodilo, ali to je stvarno bilo tako. Prvo sam se javio Luki, naravno uz izbornika, da prenesem tu svoju odluku. Rekao sam mu da je jako važno da ostane barem jedan od nas dvojice za tu čvrstoću, za to zajedništvo. I tu mi je, naravno, Luka jako puno pomogao jer sam znao i vjerovao da će on ostati. I to je bitno, da postoji ta hijerarhija, da postoji vođa, da je sve poredano. Naravno, koliko nam je Luka važan u igri i svim svojim potezima, jednako je važan kada su igrači u hotelu, na putovanjima. Da igrači kada su u klubovima imaju koga nazvati za savjet, mišljenje. Naravno, smjena se dogodila, ali, budimo iskreni, Bogu hvala, nikad se nismo morali brinuti oko toga. I dandanas imamo fantastičnih igrača, tako da sve što je pred nama može biti samo pozitivno - rekao je legendarni Raketa. 

Otkrio je i s kakvim se sve prijetnjama susretao kada se zahvalio Švicarcima i izabrao hrvatsku reprezentaciju.

- Zvali su puno puta na kućni telefon, prijetili nešto. Slali su mi i fotografije s mojim prekriženim licem. To je sve prošlo. Razgovarao sam s jako puno ljudi u Švicarskoj, imam fantastičan odnos s njima. Moram isto otvoreno reći - ja se po jednoj strani osjećam i Švicarcem. Baš kao i Španjolcem zbog života sa suprugom Raquel. Volim biti čovjek svijeta, volim svoje, ali poštujem sve ostale. Pratim Švicarce kad igraju tenis, pogotovo sam pratio Federera, pratio sam sada i njihove skijaše, ali što su radili Zrinka i naši skijaši... Međutim htio bih naglasiti da je ta odluka bila čisto iz srca, nije bila usmjerena ni protiv koga. I to zapravo nije bila odluka, već sam slušao srce. Znam da su me bitni ljudi razumjeli i to je najvažnije.