Rođendan kluba koji je rekao 'ne' Mussoliniju, Paveliću i Titu

Gole brojke podsjećaju nas da je danas 107. rođendan Hajduka, kluba koga su davne 1911. osnovali splitski studenti u Pragu. Hajduk je u međuvremenu odigrao jako puno važnih utakmica, kako onih sportskih, tako i onih van terena, koje su za život kluba i grada ali i država u kojima je živio i djelovao značile gotovo jednako kao i 18 osvojenih državnih prvenstava, 15 kupova i 6 superkupova.

Obilježila je Hajdučka obitelj rođendan misom u crkvi Svetog Ante na Poljudu za sve preminule nogometaše, djelatnike, članove i navijače. Nazočni su bili članovi Uprave i Nadzornog odbora, stručni stožer prve i druge momčadi, treneri i polaznici Akademije te ostali djelatnici Kluba.

Nakon toga izaslanstvo Hajduka na čelu s predsjednikom Uprave Ivanom Kosom položilo je vijence na spomen ploču na sjevernoj tribini poljudskog stadiona, za sve navijače i članove Hajduka poginule u Domovinskom ratu. U delegaciji Hajduka su uz predsjednika Kosa bili predsjednik Skupštine Vinko Radovani, članovi Nadzornog odbora Nikica Krnić, Denis Kosor i Marko Erceg, klupski kroničar Jurica Gizdić te veterani Hajduka Stanko Mrduljaš i Siniša Fulgosi.

Komemorativni dio obilježavanja rođendana HNK Hajduk završen je polaganjem vijenaca na Hajdukovu grobnicu u znak sjećanja na sve nogometaše, trenere i dužnosnike koji počivaju na splitskom groblju Lovrinac, nakon čega su se svi okupili u kino dvorani na Poljudu, gdje je promovirana 72. po redu knjiga posvećena Hajduku, monografija koju je napisao klupski kroničar Jurica Gizdić, a koja je izašla povodom 70. obljetnice prvih splitskih olimpijskih medalja koje su osvojili upravo igrači Hajduka Frane Matošić, Bernard Vukas i Božo Broketa, povodom 50. obljetnice od srebra s EP u Italiji koje su osvojili Dragan Holcer i Ratomir Vukčević, te 20 godina od srebra na SP, koje je osvojilo sedam igrača Hajduka, Asanović, Bilić, Jarni, Kozniku, Šerić, Štimac i Tudor.

No gole brojke i uobičajeni protokol za ovakve prigode ne otkrivaju sve, odnosno, govore premalo o klubu koji je od samog svog osnutka bio više od kluba, koji je uvijek kad je to trebalo bio ''prkos moćnome, zaštita slabome'', koji je proživio i preživio tri krvava četverogodišnja rata, i bio trn u oku većini vlastodržaca u pet država u kojima je živio i djelovao. Kluba koji je rekao povijesno 'ne' i Mussoliniju, i Paveliću i Titu.

O veličini i vrijednosti Hajduka bolje od golih brojki i trofeja govore emocije onih koji ga vole, emocije njegovih navijača, i svih onih koji ga poštuju. Kako u Splitu, tako i diljem Dalmacije, Hrvatske, Europe i cijeloga svijeta. U njima leži i najveća vrijednost i snaga Hajduka, i upravo su oni zalog da Hajduk, kako to svi vole istaći, živi vječno.