Meni je neopisivo puno značilo što mi je tata bio košarkaš. Druga djeca koja nemaju tako nešto znaju se pogubiti i otići na pogrešnu stranu, za pogrešnim ljudima, a on želi meni najbolje, ne gleda svoju interes
Roko Prkačin: Pobijedio sam tatu 11-5, tek toliko da se zna
- Ovo je samo nagrada za sve što radim, ulažem sve, 24 sata dnevno razmišljam o ovome i to je rezultat moga rada i truda.
Tako skromno govori Roko Prkačin (16) nakon što je nova hrvatska košarkaška zvijezda proglašena MVP-jem Final Foura juniorske ABA lige. Cibona je u finalu u Slavonskom brodu pobijedila Crvenu zvezdu.
- Kad vidim slobodnog igrača, dodat ću mu. Kao momčad smo odlično odradili, Rašić je pogodio sedam trica, Paponja jednu ključnu, ja ne bih bio blizu MVP trofeja bez njih, zaslužni su svi.
- Ne želim se uspoređivati s Darijem Šarićem, imam 16 godina i daleko sam od toga, rano je još... - nastavlja.
Ni uzore ne spominje:
- Htio bih biti svoj, ne želim biti isti neki igrač, želim svoj stil, to je najbolja opcija.
Košarka mu je bila pridorni izbor.
- Kao mali sam provodio vrijeme u dvorani u Istanbulu, dok je tata igrao za Efes. Obožavao sam taj sport, išao na utakmice... Ne sjećam se puno tate kao igrača, imam flashove u glavi, ali ne mogu se uspoređivati s njim.
No, znaju haklati u zafrkanciji.
- U šali smo igrali 1 na 1, ali on baš nije spreman. 11-5 je izgubio, samo da se zna... Ali kad bi on bio spremniji, ne bih imao šanse.
- Meni je neopisivno puno značilo što mi je tata bio košarkaš. Druga djeca koja nemaju tako nešto znaju se pogubiti i otići na pogrešnu stranu, za pogrešnim ljudima, a on je uz mene, želi meni najbolje, ne gleda svoj interes i pomogao mi je puno.
- Ponude? Ne želim pričati o ponudama jer ne razmišljam o njima, ovdje mi je lijepo, imam sve što mi treba, ne vidim potrebu da idem rano u inozemstvo i preskočim u svom razvoju nešto.