'San? Hrgović i ja na Poljudu u meču za šampionski pojas...'

Zašto sam uz hrvatsku zastavu u ruci držao i Hajdukovu? Zato što je meni Hajduk sve. Od kad znam za sebe idem na Poljud, prošao sam i dosta gostovanja, svi prijatelji su mi u Torcidi, a čim se uredi nova trening dvorana na Poljudu, selim u nju, i tamo ću se pripremati, otkriva nam nova hrvatska boksačka zvijezda, Splićanin Petar Milas, koji obožava Hajduk, a u zadnje vrijeme ne ide na gostovanja zbog treninga. Dodaje kako jedva čeka ljeto i europska gostovanja, koja ne propušta. 

Navijačka supkultura često se povezuje s tučnjavama, Petar je boksač, pa je logično upitati ga kako on gleda na te stvari. 

- Ma kakve tučnjave, to su sve priče za malu djecu. Ozbiljan sportaš nikad se ne upušta u takve stvari, ne samo zbog časti, nego i zbog rizika od ozljede koja može utjecati na karijeru. Na utakmice idem zbog ljubavi prema Hajduku, zbog prijatelja, zbog adrenalina koji je gotovo jednak onome pred važan boks meč...

No da problema među navijačima ima, svjestan je i sam. 

- Stigma o navijačima huliganima proširila se zbog manjeg broja njih, kakvih imate i u svim ostalim slojevima društva, baš kao i narkomana, lopova... Kad je u pitanju Torcida, nema ih puno, niti su u prvom planu. Ljudi zaboravljaju da je Torcida prva priskočila u pomoć kad su bile poplave u Slavoniji, požari u Dalmaciji, kad treba pomoći, mi smo uvijek tu. Navijači su jedino zdravo tkivo ovoga društva, jedini koji sustavno pružaju otpor svim negativnostima, nepravdama i lopovluku koje se događa oko nas. I nije samo HNS u pitanju, takvo nam je cijelo društvo, ako nisi dio sustava, nema te nigdje, a navijači se jedini bore protiv toga... - tvrdi Milas, koji u ring ulazi s logotipom Torcide na gaćicama, a prati ga Thompsonov 'E moj narode...''

- Obožavam sve vrste glazbe, a ta je pjesma nabijena emocijama i najviše me napali... 

Petar je čak i za najzagriženije ljubitelje boksa sve do nedavno bio nepoznanica, u amaterskoj karijeri je bio prosječan borac, a onda je eksplodirao. 

- Još uvijek sam bez poraza, a plan mi je nabaciti još 5 kg mišića i pametno birati protivnike, kako bih što prije došao u priliku boriti se za titulu. 

S Filipom Hrgovićem se nije borio, ali ga jako cijeni i volio bi s njim u ring. 

- Filip je jedan od najboljih boksača s kojim sam sparirao, predviđam mu veliku karijeru, a idealno bi bilo da se nas dva borimo negdje u Hrvatskoj, pa da cijeli svijet gleda kako dva Hrvata ujedinjuju titulu. Svejedno gdje, može i u Zagrebu, ali ja bih volio da se to dogodi na mom Poljudu, pred 35-40.000 gledatelja. To mi je san od kad sam počeo s boksom. Pun Poljud, ja i neko veliko ime... Ma gorjelo bi sve od bengalki...

Petar je zarana krenuo u borilačke sportove, trenirao je judo, ali je pred kraj osnovne škole shvatio da mu više leže kontaktni sportovi i prešao u boks. 

- Pola mečeva sam kao amater izgubio jer nisam bio psihički i fizički spreman, izlazio sam u ring samo da ljudi ne kažu kako se bojim borbe. Jedan dan sam u inat onima koji su govorili da nema ništa od mene odlučio prijeći u profesionalce, maksimalno sam se posvetio treningu, i sada sam tu gdje jesam.

Petar ima nekoliko uzora. 

- Teško mi je izabrati jednoga, ali recimo da je najveći ikad Muhammad Ali, a kod nas Mate Parlov, koji je po meni najbolji hrvatski sportaš u povijesti. Najdraži mi je Mike Tyson zbog energije i srčanosti, a volio bih boksati poput  Vitalija Klička, koji je jako pametan, nastoji se iz svake borbe izvući sa što manje štete. Zbog toga je tako dugo i trajao na najvišem nivou.

- Iz zadnjeg ogleda protiv Johnsona Petar je također izašao bez ogrebotine. Bio mu je to 11 profesionalni meč, a 9 ih je završio prije kraja. Tek je drugi boksač koji je prekidom dovršio Johnsona i postao IBO prvak u teškoj kategoriji. Prije njega to je pošlo za rukom samo Anthonyju Joshui. 

- Johnson je jako ozbiljan borac, što svjedoče i njegovi rezultati (32-9-1 16 KO), a po kilaži se vidi da se i spremao za naš meč, jer je skinuo 6-7 kilograma. Meni je ovo bio tek 11. profesionalni meč, a još uvijek nisam na željenoj težini. Imao sam točno 100 kg, što nije puno na moju visinu 194 cm. Još uvijek nisam pravi superteškaš, ali kroz godinu dana planiram nabaciti još 5 kilograma mišića, što će biti dovoljno da imam snagu, ali da zadržim pokretljivost i brzinu. 

Petrov boksački trener je Ivan Duvančić, a za tjelesnu pripremu mu pomažu Joško Bašić i Ivan Ordulj. Sljedeći meč trebao bi imati početkom lipnja u Münchenu, ime protivnika se još uvijek ne zna, ali ako se pita Petra, onda bi to morao biti što bolji borac. 

- Ne želim da se priča o meni kao borcu koji 'nabija kante na zalazu karijere'. Želim boksati sa što boljim protivnicima, jer je to pravi šampionski put.

Mnogi šampioni suzdržavaju se od ženskog društva mjesec dana prije meča, Milasu je dovoljno i dva tjedna. 

- Dva tjedna prije meča povučem se u sebe, treniram i opuštam slušajući glazbu. Život profesionalnog boksača je poprilično dosadan, ja recimo ustanem u 8, doručkujem, prvi trening mi je od 10-12, potom slijedi ručak, kraći odmor, opet trening od 16-18, i u krevetu sam oko 22. Ponekad odem na piće s prijateljima, i to je to...

Petar ima još jednu veliku želju, a to je da se na Poljudu što prije uredi dvorana za boks, u koju će se useliti novooformljeni boks klub Torcida. 

- Bilo je malo problema oko uređenja prostora, nedavno smo sve to riješili, prije par dana je postavljen i ring, i u roku 2-3 mjeseca bi trebali useliti i početi s radom. Ako sve bude po planu, na Poljudu ću se pripremati za svoj naredni meč.