Sretan ti rođendan, kapetane! Oličenje talenta, rada i znanja

Hrvatski košarkaš i sportska ikona Dražen Petrović rođen je na današnji dan 1964. godine u Šibeniku. Koliko znači na lokalnoj, državnoj, pa i globalnoj razini teško je uopće i razumjeti. Na zgradi šibenske gradske uprave osvanuo je njegov veliki dres povodom 54. rođendana.

Njegov Šibenik je grad-muzej u spomen na najvećeg sportaša koji je hodao tamošnjim prostorima. Počeo je u Šibenci te je sa svega 15 godina bačen u vatru. Bio je neviđen radnik. Ostajao je nakon treninga do kasno u noć i šutirao, 100, 200, 500 šuteva, samo šutirao. Nakon Šibenke odlazi u Cibonu koju je dvaput odveo na krov Europe, a u dva se navrata okitio i titulom najboljeg europskog igrača.

- Ako je istina da se prva ljubav nikad ne zaboravlja, onda je Šibenik ostao u meni od prvih dana. Tamo je sve počelo, premda sam emocije često gurao u stranu. Nikad, zapravo, nisam imao dovoljno vremena. Šibenik je odredio moju karijeru i pokazao mi put. Nadam se da će razumjeti. Za ono što želim od košarke, moram ići dalje. Moram zatvoriti jedan krug, da bih otvorio drugi - rekao je Dražen Petrović iskreno pa Šibenci u prvoj utakmici utrpao 56 poena, nije mu bilo teško.

- Ne, nije mi teško. Uspomene su uspomene. Ljubav je ljubav, ali na terenu nikoga ne poznajem. Dat ću im opet budem li mogao - kazao je već tada zreli Petrović.

Odlazak u svijet

Zaludio je europske skaute, a na dolazak u svoje redove privolio ga je Real Madrid. U Madridu je proveo godinu dana, a potom odlazi u NBA. Portland Trail Blazers bio je najveći krimen u njegovoj karijeri. Ne naravno vlastitom krivnjom. Teško se tih godina jedan europski igrač mogao probiti u NBA ligi. Dražen je zapravo bio jedan od europskih pionira u najjačoj i najelitnijoj ligi svijeta.

Hrvatski bek šuter nije mogao do minuta pored eminentnih igrača poput Clydea Drexlera i Terrya Portera. Nastavio je rudarski raditi, kopati i boriti se. Prilika je došla u tadašnjim New York Netsima. Terorizirao je protivnike, a mehaniku šuta za tri poena doveo je do perfekcije.

- Nisam mogao podnijeti tog čovjeka. Nitko ga ništa nije razumio, a volio je pričati. No, po meni je on apsolutno najbolji šuter svih vremena. Boljeg nisam vidio - uvjeren je Reggie Miller, također jedan od najboljih šutera ikad.

Kruna njegove karijere zasigurno su Olimpijske igre u Barceloni 1992. Nošen nacionalnim nabojem u stvaranju Hrvatske, vodio je reprezentaciju do povijesnog srebra i sraza sa Dream Teamom u finalu. 

Život ovog košarkaša, ali prije svega čovjeka i uzora, završen je tragično 7. lipnja 1993. u automobilskoj nesreći na jugu Njemačke.

- Ne znam može li se uopće riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu, emocionalno, fizički i na ostale načine. Svi ćemo zauvijek pamtiti ono što smo upravo vidjeli na ekranu, taj osmijeh, taj osjećaj, taj natjecateljski duh, i sa stanovišta košarke izbačaj lopte prema košu. Nikad ga nećemo zaboraviti - rekao je slomljeni Chuck Daly, tadašnji trener Netsa.

Ostavština i značaj

Iza sebe je ostvario ogromnu ostavštinu. O njemu su snimljeni filmovi, uzor je hrvatskim mladim košarkašima poput Darija Šarića i Roka Prkačina koji će nositi domaću košarku u godinama koje dolaze. Uzor je i sportskim veličinama poput Gorana Ivaniševića koji je Draženu posvetio svoj jedini Grand Slam, osvojeni Wimbledon.

- Htio bih posvetiti ovu pobjedu mom prijatelju koji je 1993. godine poginuo u prometnoj nesreći, koji je bio najbolji europski igrač u NBA ligi. Njegovo ime je Dražen Petrović. Ovo je za tebe prijatelju ako me vidiš. Počivaj u miru - rekao je Goran, dok je cijela nacija susprezala suze.

Ostavio je Dražen iza sebe i gomilu medalja. Tri olimpijske medalje, bronca i srebro s reprezentacijom Jugoslavije 1984., odnosno 1988. Već spomenuto srebro u Barceloni 1992. godine. Dvije medalje sa svjetskih prvenstava, broncu i zlato s Jugoslavijom 1986. i 1990., a tu su i bronca i zlato sa europskih prvenstava 1987, i 1989. Time je obilježio najplodonosniju epohu košarke s ovih prostora.

To je Dražen Petrović, čista emocija, klasa, talent, ali i inteligencija jer je shvatio da bez rada neće biti ništa od tog silnog talenta. 

Život leti, kapetane!