Sztipanovics: Pomoćnog suca Krečka nikada neću zaboraviti

U svojem rodnom Siklosu, 15 kilometara sjeverno od Donjeg Miholjca, mađarski napadač gradi trenersku karijeru, ali i s 41 godinom još povremeno igra.

Kad se Rijeka 1999. do posljednjih trenutaka borila za naslov prvaka s Dinamom, Barnabas Sztipanovics nabacio je za Admira Hasančića, kojem je zbog nepostojećeg zaleđa poništen gol vrijedan titule.

Kaznili ga zbog politike

- Išao sam po desnoj strani i nabacio unatrag, nije moglo biti zaleđe, ali taj Krečak je podignuo zastavicu. Nikad neću zaboraviti to prezime. Onda me još HNS kaznio s 5000 kuna jer sam medije pitao zašto se politika miješa u sport, misleći, naravno, na Canjugu - prisjetio se Sztipanovics.

Nakon 17 godina Rijeka se opet bori za titulu s Dinamom.

- Nažalost, nisam u kontaktu s tadašnjim suigračima, svi su promijenili brojeve, ali čujem se s nekolicinom prijatelja iz Rijeke. Jednog sam baš zvao prije utakmice s Hajdukom pa mi je rekao: ‘Nemoj me sad, baš idem na utakmicu u tvojem dresu’ - nasmijao se Barnabas.

Zanimalo ga je što je sa Zdravkom Mamićem, čuo je da je u zatvoru. Kad je odlazio iz Rijeke, on ga je trebao plasirati u inozemstvo.

- Kad mi je istekao ugovor, išao sam s njim i menadžerom Naletilićem u Bochum, gdje su igrali njegov brat Zoran i Damir Milinović. Sve smo dogovorili, potpisao sam predugovor, dobio stan i auto, a onda je za to čula Rijeka i tražila golemu odštetu pa je to propalo, ni sam ne znam zašto. Na kraju sam prešao u Maribor, koji je morao platiti odštetu od 200.000 dolara - prisjetio se Sztipanovics, koji je tamo osvojio dva naslova prvaka.

Gdje god da je igrao, bio je u vrhu, a tako je i sad kad je trener u mađarskom četvrtoligašu Siklosu.

Mađari su fini, Hrvati srčani

- Tu sam već šest godina, uvijek smo među četiri, ali nikako da uđemo u treću ligu. Naravno da imam ambiciju voditi veći klub, ali još imam samo Uefinu B licenciju pa ne mogu voditi nikoga u prve dvije lige. Ali uskoro ću dobiti i A licenciju.

Večerašnja će utakmica, smatra, završiti neriješeno.

- Teško je usporediti hrvatski i mađarski nogomet. Tu svi žele igrati fino, a Hrvati igraju sa srcem, daju sve od sebe, uvijek idu na pobjedu. To ja tražim od svojih igrača, bez obzira na to tko je protivnik.