Taj slalom '06. nikada nećemo zaboraviti: Nek je sretan, divo

Kad zagrmi s juga i sa sjevera, cijela zemlja zna, stiže Janica, odjekivalo je sljemenskom stazom dok su ljudi u nevjerici gledali što se događa. Smrznutim dlanovima pljeskali su od uzbuđenja, a nju su po smrznutom dlanu udarali kolci dok se spuštala niz stazu.

Pokretanje videa...

01:27

Video: 24sata/pixsell

I upravo zbog toga je 5. siječanj postao dvostruko poseban. Već je prošlo 16 godina otkako je osvojila treće mjesto na Snježnoj kraljici bez štapa i rukavice, a prošlo je i 40 godina otkako je došla na svijet. Neuništiva Janica Kostelić.

U osam godina karijere postigla je nešto čime se rijetko tko može pohvaliti. Šest olimpijskih medalja, tri velika kristalna globusa, tri mala slalomska globusa, četiri mala globusa u kombinaciji, pet zlata sa Svjetskih prvenstava...

Tko zna kako bi se ta karijera završila i koliko bi još medalja osvojila da je ozljede nisu zaustavile. Takvu dominaciju hrvatskog sporta uspjela je izjednačiti jedino Sandra Perković, no značaj Janičinih medalja u vrijeme dok je Hrvatska još uvijek bila tek mlada država ipak imaju drugačiju težinu.

Uz sve te silne uspjehe i onu legendarnu berbu medalja iz Salt Lake Cityja, zbog one čudesne večeri sa Sljemena 2006. godine je ušla u legendu. Sa samo 24 godine.  S jednim štapom i bez rukavice je doskijala do trećeg mjesta u slalomu, a to joj je bio i posljednji nastup u Zagrebu.

U prvoj vožnji završila je sedma, a u drugoj je htjela dati sve od sebe za ljude koji su po hladnom vremenu navijali za nju iz sveg glasa. No, eto peha na samom početku utrke. Ostala je Janica odmah bez desnog štapa i rukavice. Rođeni borac, kakva i je, nije joj ni pala na pamet ideja o odustajanju. 

Svakim udarcem gole ruke u kolac trpjela je snažnu bol, koja je pri toj hladnoći i brzini bila neopisiva. Navijači su u nevjerici gledali što se događa, a ona je trpjela i spuštala se dalje i dalje.

Ulazak u cilj, prednost od jedne sekunde i 90 stotinki ispred Zahrobske. Ludilo na tribinama, svi skaču, pjevaju, deranje Ivice Blažička u eteru HRT-a, a našoj kraljici u tome trenutku nije bilo briga za rezultat, već je zabrinuto gledala ruku koja je toliko udaraca primila.

- Dobro sam. Mislim da sam ruku samo natukla, ali bit će sve O.K. Dogodila mi se velika glupost. Štap se zapiknuo i prošlo mi je kroz glavu da odustanem. S dlanom više nisam mogla micati štapove, pa sam ih udarala laktom. Bila je to užasna bol - rekla je Janica nakon povijesne utrke.

Mnogi bi na njezinom mjestu odustali, ali ona nije takva osoba. Utrku je završila za sve one koji su danonoćno radili po teškim vremenskim uvjetima kako bi staza bila savršena.

- Ljudi su radili, mučili se i nisu spavali. Zbog svih ovih ljudi koji su došli na Sljeme morala sam dovršiti utrku - dodala je Janica.

Slika koja će ostati za sva vremena, neizbrisivi trag naše sportske povijesti. Amerikanci bi rekli: 'signature moment'. Slika, koja savršeno definira Janicu Kostelić. I zaokružuje priču o jednoj od najboljih sportašica koju smo ikad imali.

Dva mjeseca kasnije, stigla je i konačna nagrada za proživljenu bol na Sljemenu, Janica je osvojila treći veliki kristalni globus. I to je bilo to od nje.

Izraubana ozljedama i mentalno potrošena, Janica je odlučila skinuti skije zauvijek. Bio je to užasno težak dan za nju, na pressici su potekle i suze, no tijelo je sa 24 godine bilo i previše izranjavano.

Da su koljena izdržala barem još koju godinu, pehara u vitrini bi bilo još više. Ali, ovako to veliki sportaši rade. Povlačenje na vrhuncu jer jednostavno osjetite da ste dali sve od sebe. I zato je najveća, i zato će ostati najveća sportašica koju je Hrvatska imala. Kada pričamo o njoj, dovoljno je reći samo Janica. I to je dovoljan dokaz njezine veličine. 

Nek je sretan, Janice, Snježna kraljice.