Teologinja i prvakinja iz ringa po kojoj je snimljen i cijeli film

Tek kad sam došla u kamp u London, gotovo mjesec dana nakon meča za titulu, zapravo sam shvatila da sam svjetska prvakinja. Kad imaš pojas, tretman je u tom svijetu potpuno drukčiji... U pregovorima sam i s nekim velikim sponzorima, tako da moram biti zadovoljna razvojem situacije, kaže Ivana Habazin koja je obranila IBO titulu u Zagrebu.

Bila je to jednosmjerna ulica od samog početka. Gifty Amanue iz Gane je dobro parirala, ali na kraju - morala je čestitati boljoj.

Djevojka od 'nula dolara'

Čuli ste za holivudski film 'Djevojka od milijun dolara', koji je režirao slavni Clint Eastwood s Hillary Swank u glavnoj ulozi? E, Ivana je naša Hillary, samo što u filmu snimljenom po njoj ne završava tragično kao slavna glumica.

Film 'Djevojka od nula dolara' bit će prikazan na ZagrebDoxu.

- To je dokumentarac o mom životnom putu, kako sam postala svjetska prvakinja u velteru i kako nisam mogla više od toga. Boksala sam za naslove, ali nisam imala nikakvu podršku države - kaže Ivana za Večernji list.

Ivana dolazi iz ženskog boksa, iz “malog sporta”, barem prema medijskom tretmanu, ali u tome što radi toliko je dobra da je danas životna priča svjetske boksačke prvakinje više-manje poznata.

mala je osam mjeseci kad je ostala bez oca, djetinjstvo ne naziva idiličnim, a s 14 godina otišla je u samostan. Četiri godine provela je ondje, a onda izašla i zbog “Rockyja” odlučila postati boksačica.

A ne, recimo, Adrien.

- Vidiš, nikad nisam razmišljala o tome da bi bilo bolje naći dečka boksača - smije se Ivana, koja je odmah imala jasan plan.

- Zapravo, odmah na početku sam rekla: ‘Pa ja u tome mogu biti svjetska prvakinja!’ Išli su mi svi sportovi, bila sam sigurna da će mi ići i boks. Kad sam došla u dvoranu, više iz nje nisam izlazila. Sve do danas.

Dok čeka vijest o gradu u kojem će boksati, Ivana će početi s treninzima. U mjestu Tršće u Gorskom kotaru, u izolaciji.

- To je moja stalna baza. Čitam Sveto pismo, slušam klape, spavam i treniram - kaže Ivana.

Bili smo kod Ivane na treningu i dobili - batine

Svaki udarac, svaki pokret i svaki trening posvećujem samo jednom cilju. Želim vratiti naslov svjetske prvakinje, ispričala mi je boksačica Ivana Habazin dok smo razgovarali još prošle godine. I evo, sedam mjeseci poslije prisjećam sam se tih riječi dok Ivani stavljaju pojas svjetske prvakinje oko struka, a u glavu mi dolazi još jedna uspomena - od te djevojke dobio sam neopisive batine.

Bilo je to u Tršću u Gorskom kotaru. Ivana je bila na pripremama pa smo dogovorili s njom odraditi kratki trening. U maloj vikendici u šumarku bila je praktički izolirana od svijeta, a najbolji prijatelji tamo su joj bili njen pas Rocky, sjekira i klada.

I sam sam se začudio zašto sjekira i klada, ali brzo nam je pokazala. Uzela je sjekiru i njome počela udarati u kladu toliko jako da sam i sam osjetio bol u ramenima.

Radila je po nekoliko serija, nije obraćala pažnju na nas jer kako je rekla: 

- Trening je trening, nema odgađanja.

No, dok je ona odmarala od udaraca, odlučio sam i sam probati. Zamahnuo sam sjekirom, ona je udarila u drvo, ali bez ikakvog impresivnog 'prštanja komadića' kakav sam vidio pri njenom udarcu.

- Daj da ja - rekla je Ivana i uzela mi sjekiru prije nego si odsiječem nogu.

Njeni udarci bili su precizni, snažni, a radila je skoro jedan udarac po sekundi, nekad i više.

- Poznato je da su drvosječe najsnažniji ljudi. Zato imam ovakav trening. Simuliram runde te treniram snagu i izdržljivost - objasnila nam je Ivana nakon što je završila sa udarcima u kladu.

Nisam odustajao. Htio sam opet probati. Taj put mi je dala da duže udaram, ali niti blizu nisam mogao to raditi kao ona.

- Ispravi leđa, čučni pri udarcu. I to mora ići brže - smijala se Ivana koliko sam nespretan.

Nekoliko udaraca i ruke su mi već 'otpadale'. Odlučio sam odustati jer tek kasnije me čekao pravi dio treninga. Ušli smo nakratko u vikendicu u kojoj se priprema i tamo me iznenadio prizor. Boksačka vreća visi nasred kuhinje.

- Kažu da se dobro snalazim u kuhinji - kroz smijeh je dobacila Ivana i ispričala kako je uopće počela s boksom.

- Zbog Rockyja sam i počela. Gledala sam film. Tad sam si rekla, boksat ću i bit ću svjetska prvakinja. Imala sam tad 19 godina - objasnila nam je Ivana koja je 2014. godine i bila svjetska prvakinja.

No, ubrzo su uslijedili problemi. Imala je problem sa štitnjačom, hormoni su joj bili loši i morala je na operaciju, a zbog toga svega je i izgubila naslov.

Kako nam je to pričala, već je bila navukla rukavice. Znao sam što slijedi. Bila je tada četiri tjedna sama u šumi i ponudio sam se odraditi jednu sparing borbu. Navukao sam rukavice, bio sam neustrašiv, ali čim je stala ispred mene, hrabrost je iz mene pobjegla. Mogao sam se samo braniti.

Svaki njen udarac išao je na pravo mjesto i baš to pravo mjesto uvijek je bilo moj nos. Štedjela me, ali svejedno su udarci bili bolni. Odlučio sam napasti, nije bilo drugog izbora. Krenuo sam sa serijom udaraca da ju probam zastrašiti, a tek tada sam shvatio - ona je profesionalni boksač.

Na svaki moj udarac nije niti trepnula, doslovno, a svaki puta kada bih uputio udarac, uslijedila su njena dva. Već sam se počeo umarati. Spustio sam ruke na kratko, a ona je to mučki iskoristila. Bam! Nisam ni bio svjestan što se događa. Samo sam osjetio bol u nosu, a potom su uslijedila još dva udarca.

- Hoćeš predati meč - upitala me, a ja sam to pitanje jedva dočekao. Ivana se nije niti oznojila, a ja sam bio gotovo srušen iako sam duplo teži od nje.

Dok sam ja odmarao, ona je istezanjem opuštala svoje mišiće. I sve je nekako sjelo na svoje mjesto. Mali šumarak u Gorskom kotaru, prekrasna priroda, izolirana vikendice, sjekira i klada. Pripreme su joj bile u pravom Rocky stilu. Nije ni čudo što je o njoj snimljen dokumentarni film 'Djevojka od nula dolara'.

- Za pripreme mi ne treba puno, ali sponzori mi pomažu. Država ne pomaže baš. Boks je moj entuzijazam i moja ljubav. Uz tu ljubav i ljubav svih onih koji me podržavaju uspjela sam doći do tog naslova, a nadam se da ću doći opet - dodala nam je tada Ivana.

I dok je ponosno hodala ringom sa pojasom prisjetio sam se riječi s kojima smo se tada rastali s njom.

- Ili ću pobijediti, ili ću izgubiti nokautom. Nema trećeg.

Pobijedila je. I prokleto nam je drago zbog toga.