Squadra s Kvarnera nije odigrala loše, ali: nije ni Dinamo Osijek... Bijeli su zasluženo pali u Maksimiru (0-2). Nedostajalo je ideje, okomitosti i konkretnosti sa loptom u nogama
BIJELI KUT
Tomićeva Rijeka je dobra, ali... Dinamo je sada: dimenzija više
Rijeka je, što se tiče ofenzivnog segmenta i tranzicije, zapravo prespavala prvih pola sata. A u Maksimiru od Dinama primila gol: iz polukontre (?) koja bi trebala biti najjače - riječko oružje.
POGLEDAJTE VIDEO: Rijeka bijelih snova
Pokretanje videa...
01:15
Kad bi došli do posjeda Riječanima je lopta išla nedovoljno brzo i nedovoljno okomito. Previše dodavanja u širinu i unazad, a bez lopte u prostor i neke prave ideje u veznom redu.
Dinamo je mogao povesti i prije 27. minute no čim su Bijeli odigrali jednu natprosječnu akciju (odlična promjena strane i Frankova lopta na Menala) - tresla se Livakovićeva greda (35').
A kad spominjemo ZG-golmana, grijeh bi bio ne istaknuti i riječkog. Ivan Nevistić je opet branio sjajno, tek su mu 22, ali već je kristalno jasno vidljivo kako je to: neupitno reprezentativni materijal.
Sa rutinerom Tomečakom i stoperskim parom Capan-Galović te filterom Čerin-Lončar ispred njih, prema nazad to uopće nije bilo loše (posebno kad se u obzir uzme da je s druge stajao šampionski moćni Dinamo).
Ali prema naprijed Rijeka je išla prerijetko, nedovoljno konkretno i kvalitetno (te vjerojatno i sa previše straha od kontre) da bi imalo kontinuiranije zaprijetila Zagrepčanima, da bi unijela bar malo istinskog straha u modru squadru.
Nije to bilo ni blizu nedavnom izdanju u Gradskom vrtu, ne toliko zbog Rijeke koliko zbog protivnika; zbog činjenice da Dinamo nije Osijek nego ipak - dimenzija više.
Jednima i drugima svaka čast na dinamičnom dvoboju punom energije i duela, a bez ijednog malicioznog ili prežestokog starta. Gledali i baš dobru i super-korektnu utakmicu.
Tomićeve momčadi žive na čvrstom bloku i ekspresnoj tranziciji (posebno preko bokova). U nedjeljnu zagrebačku večer ove druge dimenzije nije bilo, a blok je puknuo dovoljno puta da ni Nevistić u dva navrata nije mogao spasiti stvar.
I u zadnjim redcima komentara riječko-purgerskog okršaja, suzni pozdrav Purgeru i gospodinu kojeg je i Kvarner obožavao. Rijeka je imala osam utakmica bez pobjede, a Kantrida je treneru skandirala 'Ci-co, o-sta-ni'.
Zlatko Kranjčar, ne 'samo' Plavi devet i ponos svog Zagreba nego i na ponos cijeloj Hrvatskoj. Cico, zauvijek i u riječkim nogometnim srcima.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
