Top 5 nezaboravnih trenutaka kroz povijest velikog Hajduka

1. Donijeli su cvijeće pa im odnijeli Kup

Samo nekoliko dana nakon što je Crvena zvezda u Bariju postala prvak Europe, u Beograd je došao Hajduk. U tom finalu Kupa nitko Splićanima nije davao šanse.

- Ovo je skandalozno! Umjesto da igraju nogomet, Splićani su došli u Beograd provocirati prvaka Europe. Nisu se čak sjetili ni donijeti cvijeće i čestitati - zgražao se legendarni srpski komentator Milojko Pantić zbog ležanja Hajdukova igrača nakon prekršaja, ali brzo se morao ispraviti:

- Magnetoskop, ovu rečenicu ćete izbaciti. Nisam vidio da su donijeli cvijeće...

Ali zato je Milojko vidio kako Alen Bokšić zabija jedini gol na utakmici, donosi Hajduku pobjedu i posljednji Kup Jugoslavije.

Hajduk je tom pobjedom na neki način bio i vjesnik raspada Jugoslavije. I nije bilo prvi put da “bijeli” postaju veći od nogometa. U svojih 100 godina Hajduk je promijenio šest država i režima, a ruku pod ruku s politikom išao je još otkad su osnivači kluba balunom razbili portret cara Franje Josipa u pivnici U Fleku u Pragu te završili u zatvoru.

“Bijeli” su rušili austro-ugarsku hegemoniju, uoči Drugog svjetskog rata u Rimu odbili su pozdraviti fašističkim pozdravom, nakon toga i zamrznuli djelovanje kluba, koji su ponovno aktivirali na oslobođenom Visu 7. svibnja 1944. godine. Igrali su kao reprezentacija Narodnooslobodilačke vojske, no nisu željeli biti vojni klub. Na Poljudu je objavljeno i da je Tito umro. 

2. Postali prvaci Jugoslavije bez poraza i dobili svoju Torcidu...

Zbog radova na uređenju Starog placa te 1950. godine Hajduk je cijeli prvi dio prvenstva igrao u gostima, a trenirao u dvorištu klupskih prostorija ili na Marjanu. No unatoč tome “bijeli” cijele sezone nisu izgubili ni jednu prvenstvenu utakmicu. Do pred sam kraj prvenstva Crvena zvezda je vodila na ljestvici, a uoči pretposljednjeg kola Hajduk i Zvezda imali su 24 boda. Ali Beograđani su dolazili na obnovljeni Stari plac...

Više od 20.000 gledatelja natiskalo se na tribinama, mnogi su ostali i ispred stadiona, a u veličanstvenoj atmosferi Hajduk je pobijedio 2-1. Zvezda je povela golom Mitića u 31. minuti, izjednačio je Vukas 15 minuta prije kraja, a pobjedonosni gol, udarcem s 25 metara, zabio je Božo Broketa u 86. minuti. Razdragani navijači utrčali su u teren, podignuli igrače na ruke i nosili ih gradom. U posljednjem kolu Hajduk je dobio Budućnost 2-0 i potvrdio naslov prvaka.

Uoči okršaja sa Zvezdom skupina splitskih studenata iz Zagreba, okupljenih oko Vjenceslava Žuvele, osnovala je navijačku skupinu i nazvala je Torcida, prema uzoru na navijače Brazila o kojima su im pričali igrači Vukas, Beara i Broketa. Njih su trojica s reprezentacijom Jugoslavije igrali na SP-u 1950. i oduševili se brazilskom Torcidom.

Torcida je lani navršila 60 godina i najstarija je organizirana navijačka skupina u Europi.

3. Dominirali u zlatnim 70-ima...

S Tomislavom Ivićem na klupi i “bilim tićima” Buljanom, Jerkovićem, Džonijem, Peruzovićem, Mužinićem i Šurjakom na terenu, Hajduk je 1974. osvojio naslov prvaka nakon 16 sušnih godina. Do kraja desetljeća osvojit će još osam trofeja, od toga dvije sezone zaredom duplu krunu. Od treće je “bijele” odvojio lopovluk suca Dušana Maksimovića, koji je ogled Partizana i Olimpije produljio sve do Bjekovićeva gola. I Splićani su ostali bez naslova, iako su nekoliko kola prije toga usred Beograda do nogu potukli “crno-bele”. Bilo je 6-1! “Bijele” je, unatoč svemu, u zračnoj luci dočekalo više desetaka tisuća navijača, koji su pružili podršku igračima i vodstvu kluba.

Momčad iz Hajdukovih zlatnih sedamdesetih godina bila je toliko moćna da je na SP-u u Njemačkoj 1974. godine u reprezentaciji Jugoslavije bilo čak sedam Hajdukovih igrača. No i takva momčad doživljavala je teške udarce. U osmini finala Europskog kupa, poslije pobjede 4-1 nad St. Etiennom u Splitu, Hajduk je u Francuskoj, nakon identičnog rezultata u regularnom dijelu utakmice, eliminiran golom u produžetku.

4. Otišli na Poljud i izgubili moć...

U sezoni 1979/’80. okrenuta je nova stranica u Hajdukovoj povijesti. Preselili su se “bijeli” na novi stadion na Poljudu. Čast da spusti bijeli barjak pripala je legendarnom igraču i treneru Luki Kaliterni, a svečani čin došlo je vidjeti 20.000 navijača. U prvom susretu na poljudskoj ljepotici, kako je stadion nazvan, Hajduk je dobio Napredak 3-1, a bijeli barjak na jarbol podignuo je Ivica Šurjak. Prvi gol na Poljudu postigao je Boro Primorac. Mnogi su i danas skloni ustvrditi kako je Hajduk preseljenjem s kultnog Starog placa na Poljud izgubio nekadašnju moć. 

5. Šokirali Europu četvrtfinalom

Za sezonu 1994/’95. trener Ivan Katalinić sastavio je mladu momčad i pojačao je povratnicima iz inozemstva Gabrićem, Štimcem, Asanovićem i Vučevićem. Nitko Hajduku nije davao velike izglede u kvalifikacijama za Ligu prvaka, no “bijeli” su eliminirali Legiju te se, na opće iznenađenje, u konkurenciji Steaue, Anderlehta i Benfice plasirali u četvrtfinale Lige prvaka. Nažalost, tamo ih je čekao najteži mogući protivnik, Ajax, preko kojeg se nije moglo. Godinu potom pokušali su Splićani ponoviti dobar rezultat, no izbacio ih je Panathinaikos.