Tražili smo igrača koji će biti 'novi Duvnjak', a našli dvojicu!

Island je ludo brz, upozoravali su iz našeg tabora. I ludo opasan. Moramo biti pravi da bismo izbjegli probleme, upozoravali su... S pravom, jer Islanđani su u nekoliko navrata pokazali da zaista nema zezanja s njima, ali Hrvatska je bila prava. A kad je tako, malo se toga ovdje, realno, pitalo Islanđane. Korektne, vrlo dobre Islanđane, ali ne dovoljno dobre za Hrvatska, pa čak i u "bezduvnjakovskom" izdanju.

Moramo pronaći novog Duvnjaka, svi moraju dati još više, govorili su također iz hrvatskog stožera. Tražili smo jednog "novog Duleta", vjerujući da će to biti sasvim dovoljno, a dobili smo - dvojicu! Ono što su protiv Islanda odigrali Luka Cindrić i Igor Karačić zaslužuje mjesto u rukometnim udžbenicima. Brzi, okomiti, taktički pametni i disciplinirani, opasni po islandski gol k'o sam vrag. Pokušavali su sve Islanđani, mijenjali obrane, ali sve što su uspjeli bilo je eventualno ih prisiliti da, umjesto da zabiju gol, asistiraju suigračima. Sjajni, izvrsni, apsolutno nezaustavljivi.

Ako je netko sumnjao, a bilo nas je i takvih, sad valjda ne bi trebalo biti dvojbe - Hrvatska može igrati na visokoj razini i bez kapetana, bez sjajnog Domagoja Duvnjaka. Što, naravno, ne znači da nećemo zazivati nebesa da nam što prije vrati Duleta, pa neka njih trojica "udaraju" u kombinaciji. Kad takva trojka krene, nema te obrane koja ih može zaustaviti. Nije, nasreću, to mogla ni islandska, nije bilo rješenja za Linove imaginacije.

Na kraju je opet ispalo uvjerljivo, sigurno, naizgled lako, a to je jako dobra vijest kad znaš da smo imali golmane "na pola radnog vremena". U prvom poluvremenu nije bilo pomoći s gola, a kad je ona u nastavku stigla, sve je otišlo onamo kamo je i trebalo otići. U sigurnu hrvatsku pobjedu. U prvom poluvremenu, niste to propustili, branio je Mirko Alilović, skupio jednu obranu, da bi Ivanu Stevanoviću u nastavku za isti učinak bilo potrebno nekih 40-ak sekundi. Uz ponovno izvrsnu obranu, koja je spriječila islandsku jurnjavu, golmani su zapravo trebali biti "šlag na torti". Stivi se u tu ulogu uspio uživjeti, Mirko baš i ne...

Dobili smo, uz dva boda i dva genijalca na sredini, i potvrdu da je Luka Stepančić u velikoj formi. Čovjek je, nakon 6-6 u prvoj utakmici, zabio i prva tri šuta na ovoj, zaustavio se na ukupnih 9-9, a kad je njega stalo, ušao je dobri stari Denis Buntić. Hercegovački Zorro, čovjek s crvenim tenisicama i frizurom koja vrišti "Istočna Njemačka", pokazao je da može biti koristan, da je u stanju biti dodana vrijednost za ovu momčad. Baš kao i Marko Mamić, letač s lijevog vanjskog, pozicije koja je slovila za upitnu... Još kad nam i golmani dođu na utakmicu od početka, bit ćemo još bolji, još jači, još moćniji.

Četiri boda su u džepu, novih ozljeda nema, a to je na kraju balade ipak najvažnije. Trebat će u utorak, opet od 20.30 sati, još srediti i Šveđane, uzeti sva četiri boda za drugi krug, ali zasad sve ide po planu. Samo neka "kauboji" nastave tako jahati i dalje. Sve do kraja, sve do tamo gdje svi želimo da budu. S dva, tri "Duvnjaka" sve je puno lakše.