Prvo što sam pripremila za rival Bayerna i PSG-a bila je čaša najdražeg crnog vina. Kad se oni već bore za milijune ganjajući loptu po terenu, mogu i ja sebi priuštiti malo bolju berbu...
KOLUMNA
Utakmica iz ženskog kuta: Lakiranje noktiju, prizivanje babe i prezgodni Mbappé
I mi žene volimo pogledati dobru nogometnu utakmicu. Da ne pretjerujemo, ne zanima nas Slaven Belupo, deseti turski klub iz Ankare ili treća HNL, ali napeto finale Lige prvaka pogledat ćemo u društvu bolje polovice ili ako nas otkantate zbog muškog društva, onda same. Što je najčešće i tako.
U ženskom rječniku to je veoma jednostavno - znamo da postoji hrvatska liga, Dinamo i Hajduk, znamo da je Cristiano Ronaldo cijelu vječnost proveo u Real Madridu i da nekoliko godina (ne pitajte nas koliko), u finalu Lige prvaka nisu bili francuski i njemački klub, a za jedan od njih igra i neki Hrvat.
S obzirom na to koliko su se svi nabrijali na tekmu, bilo ju je red pogledati. Nazovimo to kulturnim uzdizanjem ili bivanjem u toku, kako god želite.
Prvo što sam pripremila za nogometnu utakmicu bila je čaša najdražeg crnog vina. Kad se oni već bore za milijune ganjajući loptu po terenu, mogu i ja sebi priuštiti malo bolju berbu.
Zavalila sam se u kauč i upalila televiziju. Uključila sam se na dio sviranje himne Lige prvaka.
- Ružan, ružan, prevelik nos, lijepe oči, grozna frizura. U, ovaj je zgodan, tko je to? - bio je to trenutak kad sam otkrila Mbappéa, googlala da vidim kako izgleda bez majice, shvatila da ima 21 godinu i 25 milijuna eura u džepu. Starija sam sedam godina, imam samo 25 u džepu, a onda onu kunu tražim po stanu nekoliko dana prije plaće da si kupim cigarete.
Nakon što je moj stručni sud ocijenio kojeg igrača ćemo večeras pratiti na terenu, bilo je red komentirati i tko ima bolju opremu. Mislim na modni izričaj, ako ste se slučajno zabunili.
- PSG ima ljepše dresove, ali Bayern ima bolje trenirke. Sviđa mi se taj kontrast crvenog i crnog - mrmljam i otpijam još jedan gutljaj.
Kamera prikazuje prazne tribine i podsjeća na tragediju koju fanovi klubova prolaze, s obzirom na to da zbog pandemije korona virusa, ne mogu prisustvovati utakmicama.
- Gle, Francuzi su si dali sašiti iste maskice - govorim lakirajući nokte na nogama, što sam u međuvremenu odlučila napraviti. Ženski multitasking. Kasnije mi je kolega rekao da sam valjda jedina koja je primijetila da jedni imaju istu zaštitnu opremu, a drugi nemaju.
Prvo poluvrijeme prošlo je u napetom tonu.
- Ajmo, dečkiiii. Moja baba bi ovo pogodila - vičem Nijemcima za koje navijam, jer kad ne ulaziš u duboku analizu ovih rivala, navijaš za onaj klub u kojem igra netko naš. Tko god to bio. Barem je tako pojednostavljeno u mojem nogometnom rječniku.
Iako sam mislila da će u prvih 45 minuta sigurno pasti dva gola, to se nije dogodilo.
- Koliko je teško zabiti gol? - razmišljam na glas, no sjetim se da oni istovremeno trče i šutaju loptu, motorika im mora bit usklađena, moraju razmišljati o tome da slučajno rukom ne dotaknu loptu i uz to sve strpati ju u mrežu.
Okej, možda mi je sad jasnije zašto sam 'siromašna' i ne igram nogomet.
U poluvremenu sam se pripremila za nastavak utakmice (čitaj: natočila sam si još vina i spekla kokice). Sad će bit krvavo, pomislila sam i zavalila se na svoju poziciju.
Uskoro je pao prvi i jedini gol. Poskočila sam, usrala nalakirani nokat i prolila vino.
- Gooooool - vikali smo ja i susjedi koji također navijaju za Bavarsku. Posebno je veselje izazvalo kad je Perišić ušao na teren. Aha, to je taj Hrvat koji igra za Bayern i 11. Hrvat koji je osvojio naslov, barem su mi tako rekli. Mogu vam nabrojati sve modne marke od a do ž, ali vjerojatno nikad neću zapamtiti tko igra gdje.
Pred kraj utakmice nogomet je postala simbioza rugbyja i podčkaljivanja, s obzirom na to da su igrači bili više na podu nego trčali za loptom. Francuzima su bile suze u očima, a ja sam ih htjela zagrliti i utješiti. To je ta vinska ljubav koja se javlja nakon čaše, dvije.
Imao je PSG nekoliko dobrih prilika, ali Bayern si je nabavio golmana sa supermoćima koji je branio i ono što nije trebao braniti. A nekad ti u životu treba i malo sreće, koja jednostavno nije bila na strani Parižana. Zbog toga je Perišić poslije slavio sa hrvatskom zastavom oko struka, Neymar je isplakao rijeku suza, a ja sam popila čašu do kraja.
Dosta dobra utakmica!
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
