RENATO VRBIČIĆ Tko god ga je poznavao, pamtit će ga po dobroj duši i iznimnom smislu za humor, rekao nam je Perica Bukić, dugogodišnji suigrač, suradnik i prijatelj pokojne legende hrvatskog vaterpola
BUKIĆ O VRBIČIĆU
Zbogom, šibenska dobričino: Renato je bio naš dobri medo...
S Renatom sam de facto cijeli svoj sportski dio života. Nekoliko sam godina stariji od njega. Igrali smo zajedno u reprezentaciji, bio je prvi centar one srebrne generacije iz Atlante koja je ostvarila one lijepe pobjede protiv Jugoslavije, Italije... Nakon toga igrao je u Mladosti, nekoliko godina prije toga igrali smo u splitskom Jadranu, kad smo bili prvaci Europe. I nakon toga postao je trener u Solarisu. Kad sam ja postao predsjednik, njemu sam dao povjerenje da bude glavni trener kluba.
On je bio, prije svega, jedan velik i prekrasan momak, osoba nevjerojatno topla karaktera, dobrodušna... Tko god ga je poznavao, pamtit će ga upravo po toj dobroj duši, po iznimnom smislu za humor. Baš poseban momak, uvijek dobre volje, uvijek spreman pomoći, uvijek dobro raspoložen. Volio je i živio vaterpolo, bio dio naše najuže vaterpolske obitelji.
Večer prije smrti sam bio s njim, imali smo skupštinu Solarisa gdje je bio prvi trener, poslije toga ostali smo sjediti i govorio mi je o planovima za sljedeću sezonu, pun motiva, želje i ambicije da Solaris bude još jači. Ove godine napravio je iskorak kad smo postali šesti u Hrvatskoj, preskočili nekoliko jakih klubova, vratili VK Solaris ponovno pred vrh. Sljedeća je sezona trebala biti još i bolja.
On je živio i gorio za sljedeću sezonu. Bili smo zajedno u 20:30, 21 sat još uvijek na bazenu. On je pripremao početak treninga za novu sezonu i ujutro me dočekalo mali milijun poruka svih onih koji su mi htjeli dojaviti što se dogodilo. Nemam riječi, to je jedan šok i tuga, nevjerica da netko tko je potpuno zdrav i potpuno u funkciji s 48 godina naprosto u nekoliko sati nestane. Ne znam što bih rekao. Tko god ga zna, zna kakav je momak bio. Iza njega je ostalo troje djece, obitelj...
U svoje vrijeme bio je jedan od najboljih centara na svijetu. Igrao je u šampionskom splitskom Jadranu, kad je bio dvaput zaredom prvak Europe. Poslije toga igrao je i u Mladosti kad je osvajala i Kup kupova, Kupa LEN-a, Prvenstvo i Kup Hrvatske... Igrao je i za reprezentaciju ratnih godina, od 1993. do 1996. godina. Kruna njegova sportskog djelovanja bila je ta olimpijska srebrna medalja iz Atlante, a i svima nama kao prvi samostalni nastup Hrvatske. On je tada bio prvi centar reprezentacije. Uz njega je rastao i odrastao Igor Hinić koji ga je poslije zamijenio na toj poziciji.
Uvijek je ostao uz vaterpolo, i nakon karijere. Igrao je kratko u Italiji, vratio se odigrati zadnju sezonu za VK Solaris i postao trener u tom klubu. Zadnje tri godine intenzivno radio je na sebi kao treneru. Imao je fantastičnu priliku i kroz reprezentaciju, prošle je godine bio pomoćnik u reprezentaciji do 20 godina koja je bila viceprvak svijeta. Znači, išao je nekakvim svojim putem izrastanja u jednoga ozbiljnoga i talentiranog trenera i sve se prekinulo, doslovce, preko noći.
Teško je izgubiti prijatelja, suigrača i suradnika. Zaista je teško. Pružam sućut njegovoj obitelji i djeci kojima je najteže. Mi ćemo kao savez, a i ja osobno, napraviti sve da im pomognemo u ovoj situaciji.
Teško je sjetiti se svega lijepoga u ovom trenutku. On je bio cijeli vezan za vaterpolo i velika većina svih događanja u životu bila je vezana uz vaterpolo. Vodio je poznati lokal u Šibeniku Moby Dick, međutim odlučio se potpuno posvetiti vaterpolu kad je dobio priliku postati prvi trener Solarisa. Osim ljubavi prema svojoj obitelji i troje djece, kojima se poprilično bavio, sav profesionalni, pa i privatni angažman bio je vezan za vaterpolo, Šibenik i Solaris. Igrao je i u Jadranu i u Mladosti. Igrao je u reprezentaciji.
Bio je dobričina, "medo", onako velik i jak. Uvijek se znao šaliti na svoj i tuđi račun. Imao je tu fantastičnu strast, živio je s vaterpolom i volio ga. Bio je blizak s Ivicom Tuckom, našim izbornikom. Mi smo satima znali razgovarati o nekakvim detaljima igre, taktike, kako napredovati... Zaista je bio u tome do grla i posvetio se tome.
Osoba je koja bi trebala biti primjer svima, još i više izvan sporta. Nikad se nikomu nije zamjerio, ni s kim se svađao. Ni o komu nije rekao lošu riječ. Jedan od onih, o kojima se kaže da su dobri ljudi, zaista bio dobar. Pošten, korektan. Velika tuga zbog ovoga što se dogodilo.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
