Vratio se čovjek kojeg je sram primiti nagradu Tomislav Ivić

Vijest da je Slaven Belupo pronašao nasljednika Željku Kopiću sama po sebi možda i nije nešto posebno važna, kao što za hrvatski sport u cjelini nije posebno važno ni što se taj čovjek zove Tomislav Ivković, ali izjave novog trenera Koprivničana koje je svojevremeno davao imaju gotovo antologijsku važnost. Neke od njih su klasične humoreske, neke se sudaraju sa zdravim razumom, neke su duhovite i ironične, ali činjenica je da iz njegovih usta ne izlaze stereotipne rečenice.

- Ja nisam političar pa da nastojim davati izjave koje će se svima svidjeti - otkrio je jednom prilikom Ivković, tijekom igračke karijere golman zagrebačkog i vinkovačkog Dinama, Crvene zvezde, tri austrijska kluba, belgijskoga Genka, portugalskih Sportinga, Estorila, Vitorije Setubal, Belenensesa i Estrele Amadore te španjolske Salamance.

Također, bio je i golman jugoslavenske reprezentacije s 38 nastupa u dresu bivše države, za koju je branio i u jesen 1991. protiv Švedske, tri mjeseca nakon što se ta država raspala. A opet, ne voli Tomo "jugoslavenski način razmišljanja". Tako je, naime, sam naglasio nakon što je Osijek u proljeće 2014., kad je bio u teškoj borbi za ostanak, nakon što je pobijedio Dinamo (utakmica je to u kojoj je i sudac trčao brže od Dinamove obrane, op. a.), u sljedećem kolu iznenađujuće pobijedio i Ivkovićevu Lokomotivu. U 90. minuti. Kad se počelo pričati o sumnjama u namještanje, Tomo je imao spreman odgovor:

- Idiota je uvijek bilo i bit će. Ne iznenađuje me, s obzirom u kojoj zemlji živimo, kakva su nam razmišljanja. Borili smo se za Hrvatsku da bismo razmišljali na jugoslavenski način.

Mourinhov prijatelj Tomo, razmišljao je na tipično hrvatski način, nimalo jugoslavenski, i u trenucima kad je svom kapetanu i ponajboljem igraču Mariju Musi, u završnici utakmice koja je prethodila velikom gradskom derbiju između Dinama i Lokomotive, naredio da namjerno dobije žuti karton?! I to bez skrivanja, njegovu uputu čuli su svi na stadionu, a svi su i znali da mu je to treći karton, koji ga eliminira za Dinamo.

- Da, to sam mu rekao, pa što?!

Tako je glasila Ivkovićeva obrana u tom slučaju, a s tako snažnim argumentima, priznat ćete, teško se ne složiti... Iako - zvučat će vam ovo sad malo paradoksalno - najviše od svega živciralo ga je kad bi bezobrazni zlobnici provlačili tezu kako Lokomotiva nije baš potpuno neovisna od Dinama. Uh, na takve je priče znao poludjeti... Toliko da je jednom prigodom, kad su mu željeli uručiti nagradu "Tomislav Ivić" za najboljeg trenera HNL-a, tu čast odbio. Naime, nije mogao prijeći preko priča da je Lokomotiva na bilo koji način privilegirana u hrvatskom nogometu.

- Ako toliko pričaju da smo mi privilegirani, ja sam rekao da sve svoje titule koje sam uzeo ne priznajem. Zato neću primiti nagradu Tomislava Ivića jer smatram da nije osvojena na pravedan način. Jer ako smo privilegirani trebao bih imati deset bodova manje. Pa neka tu nagradu daju onome tko nije privilegiran - ispalio je Ivković u jedinoj situaciji kad se kao trener uspio ugurati u istu rečenicu s velikim Ivićem.

Ušao je u finale Kupa s Lokomotivom, izgubio taj finale od Hajduka, a piše mu se i drugo mjesto u HNL-u osvojeno s istom tom Lokomotivom, jedinim klubom u karijeri kojeg je vodio na više od nekoliko utakmica. A do toga je došao, osim vlastitim trenerskim umijećem, i čvrstom rukom. Kad on nešto kaže, tako mora biti.

- Naravno, sve kontroliram, o svemu odlučujem, čak i o tome hoće li i može li neki igrač dati intervju, ali to ne znači da sam diktator. Volim sve znati, pazim na sve detalje, jer tako mora biti - objasnio je Ivković svoje trenerske postulate.

Osim priča o privilegiranosti Lokomotive i njenim vezama s Dinamom, nije mu nikako bilo jasno ni kako njegova mlada momčad, tako neovisna i samostalna, nema navijača.

- Frustrira me da na utakmicama u Maksimiru imamo tako mali, baš mizerni broj gledatelja. To me proganja - povjerio se medijima 57-godišnji Ivković.

Između ostalog, proganjali su ga i nepoznati počinitelji. Naime, u veljači i ožujku prošle godine dvaput u 19 dana zapalili su mu automobil.

- Taman smo se privikli na malo mira i onda opet ovo. Ostao sam iznenađen. Preplavio me u sekundi osjećaj da sam kao šef mafije, kao šef Cosanostre. Ne znam više šta da mislim, ni šta da kažem, osim da sam u šoku - govorio je tih dana Ivković.

Osim hrvatske, uspio je svojim izjavama šokirati i srpsku javnost. Uoči okršaja s Hrvatskom u Maksimiru u kvalifikacijama za SP 2014. pitali su ga kako vidi reprezentaciju Srbije...

- Slična je seljačkoj zadruzi. Ne mislim, naravno, tako, ali Srbi konačno moraju odlučiti što hoće i napraviti kult reprezentacije. Neshvatljivo mi je da nema ljubavi prema državnom timu, da su uvijek prisutne svađe... - čudio se Ivković.

Iz igračke karijere kao "lajtmotiv" ostaje obranjeni penal Diegu Maradoni na SP-u 1990.

- Osjećaj je razočaravajući kada obraniš tako nešto, ali izgubiš utakmicu. Na kraju karijere ostaje zadovoljstvo zbog toga, ali ja bih radije da nisam obranio taj udarac, a da smo dobili utakmicu - kazao je Ivković.

No sve to sad je iza njega, mnogi profesionalni i privatni izazovi, a ispred njega je novi izazov. Slaven Belupo.

- Bogato iskustvo, kako igračko, tako i trenersko, odlika je novog trenera. Ne sumnjam da će pod njegovim vodstvom momčad živnuti. Vjerujem da ćemo duh zajedništva i pobjede vrlo brzo ponovo osjetiti kod naših igrača. To nam je i bio cilj, ispuniti obećanje koje smo dali sebi i navijačima - rekao je Hrvoje Kolarić, predsjednik uprave Slaven Belupa.

Dakle, Tomo se vratio. Nikad politički korektan, uvijek s vlastitim viđenjem situacije, često s argumentima koji zaustavljaju svaku daljnju raspravu. Bit će zanimljivo vidjeti ga na klupi kluba koji je nekoliko puta čak i pobijedio Dinamo. Neće se valjda i u Koprivnici, gdje igra momčad u plavim dresovima, oriti 'ajmo, žuti'...