'Skoblar i ja bili smo skupa na probi u Hajduku, nisu nas uzeli'

Kad sam u 79. minuti promašio zicer, trener Zebec je skočio s klupe i viknuo: ‘Gol’. Udario je glavom u betonski krov klupe, pao, ali nije dao liječnicima da mu priđu. Trzao se od bolova, ali nije dao nikome da mu pomogne. Tako je odležao neko vrijeme, ustao i nastavio je voditi susret. Uh, kakav je to borac bio. Nakon utakmice nije mi ništa rekao za tu promašenu šansu. Ali takav je on bio, nije me nikad ni pohvalio kad bih zabio gol, prisjetio se Slaven Zambata.

Branko Zebec bio je doista veliki borac, a na toj utakmici protiv Celtica, bio je toliko 'unutra' da je odbio pomoć, iako je glava krvarila.

- Gordan Janković je bio liječnik. Ali, Zebec nije htio pomoć. On je bio najveći, najbolji, najjači, rođeni pobjednik, njemu nitko nije mogao ništa... Što će njemu pomoć kad je on superman? Strašan je bio, sve nas je punio samopouzdanjem. Znate, mi smo se identificirali s njim i zato smo bili toliko jaki. Kakav trener, takvi igrači - kaže Zambata.
 

Dinamo je prije 50 godina osvojio Kup Velesajamskih gradova, Celtic je bio prvak Europe.


- Taj naš susret mediji su nazvali superfinale. Na kraju utakmice sam uzeo loptu. To je bila moda. Vratio sam se u šesnaeterac da pomognem obrani, igrao sam centahalfa, bio sam u krilu golmanu, a Škorić mi kaže:’ Zambi, što radiš ovdje? Kome ću ispucati loptu?’. Otišao sam na lijevi bok i viknuo da mi doda. Dok je lopta putovala, sudac je svirao kraj, a ja sam uzeo loptu i otrčao u svlačionicu.

Učio na magnetofonu

Slaven Zambata je diplomirani pravnik, jedan od rijetkih nogometaša s diplomom.

- Na putovanja sam nosio skripte i učio rimsko pravo, građansko. U autobusu, vlaku, spavaćim kolima, avionu... Onda sam gradivo snimio na magnetofon i rekao si: ‘Do stadiona imaš 20 minuta, nazad još 20. I tih 40 minuta sam slušao i učio pravo. Znao sam pjevati definicije, kao refren neke pjesme. Velika mi je želja biti sportski novinar, ne politički, nego baš sportski. Prvu godinu fakulteta sam dao u roku, u drugoj sam počeo igrati u Dinamu, pa je 'zaštekalo'. Treću godinu sam položio drugu, ha, ha... Osim mene, pravo su završili Branko Devčić i pokojni Josip Kuže. Tada se još moglo, danas više nema toga - kaže Zambata.

Obožava gramofonske ploče.

- Frank Sinatra, Sammy Davies, Ray Charles. Sinatrom me zarazio Boško Petrović, a ja Škorića, Belina, Brauna i mog sina.

Zebec me tukao laktom

Zambata je jedan od najvećih napadača u povijesti Dinama, a oni mlađi vjerojatno ne znaju da je bio na probi u - Hajduku.

- U ljeto 1959. u San Remu u Hajduk smo došli Josip Skoblar i ja. Dva tjedna je sve to trajalo. Mene su doveli kao pojačanje. Odigrali smo dobro, a na kraju su mi rekli: ‘Mali, javit ćemo ti se’. Nikad se nisu javili. Zamislite, Skoblara, koji je bio napadač, stavili su na desnog beka?!

Uh, kakva je to bila pogreška Hajdukove struke. U dvorištu su imali dva velemajstora, ponajbolja napadača svijeta, a obojicu su otjerali. I tako je Zambata krenuo za Zagreb.

- Moj prvi trener, Branko Dragaš, bio je veliki navijač Građanskog, cijele dane sam slušao priče o Bukoviju, Franji Mari Wölflu... Govorio mi je da moram u Dinamo. I sjeo sam na posljednji vlak za fakultet. Na kolodvoru su me dočekali sinjski studenti i u koloni smo išli u Dinamo na probu. Sjećam se, za Dinamo sam potpisao u studenom 1959. godine.

I prošao je.

- Kakva je to momčad bila, znam je i sad napamet - Irović, Šikić, Crnković, Šantek, Košćak, Gašpert, Lipošinović, Čonč, Jerković, Matuš. Pa to je da se smrznete, boli glava... I ja upadam u momčad kao padobranom spušten. I kako sam upao, tako sam i ispao, ha, ha...  Za dva mjeseca sam upao u momčad, kao mladić i odigrao sam 10 utakmica. Derbi u Beogradu sa Zvezdom, četvrtfinale i polufinale Kupa... Prva utakmica protiv Beare, on je bio na golu Zvezde. Protiv mene je igrao Branko Zebec. I cijelu utakmicu mi je uvaljivao lakat, udarao me. Kad je postao trener Dinama, pitao sam ga: ‘Gospon, Branko, zašto ste me onako udarali i tukli? A on kaže: ‘Dečko, kaj si ti uopće igral tu utakmicu?’. A ta utakmica je bila sjajna, igrala se na stadionu JNA, 55.000 gledatelja, čak su dodatne stolice morali postavljati. Završilo je 0-0.

Prvak u stolnom tenisu

Zambata je bio talentiran za jahanje, košarku, nogomet, rukomet...

- Sa 16 godina sam osvojio prvenstvo Sinja u stolnom tenisu. Branko Lentić, televizijski redatelj i dopisnik napisao je da je turnir osvojio Zambata 2, jer je Zambata jedan bio moj brat. Nogomet sam i odabrao zbog brata Miodraga, on mi je bio uzor. Uh, kakav je on igrač bio. Bio je najbolji igrač sinjskog Junaka i zabijao je jako puno golova. Bajdo Vukas nikome nije priznao da je bolji, ni Džajiću, Šekularcu, Osimu. Mom bratu je rekao: ‘To je jedini igrač koji je bolji od mene’. Eto, to je najveći kompliment koji možete dobiti.

Kao najveći sportski neuspjeh smatra Olimpijske igre u Japanu 1964. godine.

- Kakvu smo tad momčad imali, Osim, Džajić, Takač, Bukal, Miladinović, Belin, Bujović, Fazlagić... Govorio sam da su četvrtfinala uvijek najteže utakmice. Igrali smo protiv Istočne Njemačke, a oni su vam u to vrijeme prvi imali sportski internat. Svi igrači su cijelu godinu bili zajedno, to je bio istočni sistem. Primili smo gol s 25 metara i izgubili 1-0. Da smo pobijedili, siguran sam da bismo bili olimpijski pobjednici.

U to vrijeme nije bilo velikih ugovora. Zambatu, kao jednog od najboljih igrača lige, tražio je St. Louis. Za sedam mjeseci nudili su mu 35.000 dolara. Danas, mnogi igrači toliko zarade u jednom danu.

- Ma kakvi, nisu to bili ni veliki klubovi. Šekularac je otišao u Karlsruhe, ja u Waregem, Vasović u Ajax... Svaka ponuda koja je zašuškala za nas je bila bogatstvo. A naša cijena je bila puno manja od europskih igrača, kao, smatrali su da smo mi iza željezne zavjese i da je nama već nagrada što izlazimo u Europu.

Kako bi uspio, Zambata je uvijek radio dvostruko više.

- Trener naredi 10 sklekova, ja napravim 20. On kaže 20, ja 40. U stanu sam imao švedske ljestve, pa kad bi se ozlijedio doma bih vježbao da se što prije oporavim. I taj rad mi se vratio, osvojili smo Kup velesajamskih gradova, pobijedili moćni Celtic...Eh, bila su to vremena - zaključio je Zambata.

Da, bila su...