Želja za 2016. godinu: Nikoga ne uvrijediti kao Cro Copa...

Proširimo li priču na publiku, sportska priča ove godine je Mirko Filipović. Zato što priča nije samo on, živući spomenik, nego i dio publike koji se na najmanju naznaku njegove nesavršenosti ponašao poput tendencioznog suca koji jedva čeka da dosudi penal. Neovisno o tome je li prekršaj bio ili nije.

Opet kažem, mislim da će nam svima biti bolje budemo li se s više poštovanja odnosili prema najboljima među nama. Priča o Cro Copovu kraju karijere nije toliko priča o dopingu koliko je priča o dijelu naroda koji je sretan pokapa li žive ljude. Što su vredniji, to ih je slađe pokopati.

Ma sretan je taj dio naroda i nosi li sportaše i druge na ramenima, ali ni blizu sretan kao kad pokapa veličine. Zdravlje nacije zahtijeva da je refleksna reakcija na slutnju ili vijest o Filipovićevu dopingu obrana junaka, stajanje na njegovu stranu koliko god je moguće, a nažalost, dobili smo još jednu u nizu dijagnoza, dokaza da smo bolesno društvo.

Godinama slušamo tragične konstrukcije o rasprodaji ugleda, poigravanju ugledom. Sportaš je čuda postigao, sad je trener, i kao, na kocki je sve što je postigao igrajući. Glupost. Što je osvojio igrajući, osvojio je, to ne može biti na kocki. Nitko mu to ne može oduzeti. Ali prokleta čežnja dijela naroda da pokopa žive...

Cro Copa se ne može ispratiti u legendu jer on je odavno tamo. U legendu ga ne mogu ispratiti ni suparnici koje je pobjeđivao i koji su njega pobjeđivali, a kamoli publika. Kažemo li “ispratiti u legendu”, osjeća se prizvuk nužnosti nečijeg blagoslova, odobrenja za doseg koji je Mirko Filipović odavno ostvario.

To što Cro Cop jest on jest u odnosu na svoje suparnike, ali ni oni nemaju moć ispratiti ga u legendu, a kamoli publika. On je taj put prokopao sam, napornim treninzima i surovim borbama.

Moja novogodišnja sportska želja je da ni 2016. godine ni ubuduće ni jedan sportaš ne doživi što je Filipović proživio. I da ni jedna publika ne padne na testu, čak ljudskosti, na kojem je dio publike pao umišljajući si da palac dolje vrijedi više od svega što je ljudina ostvarila bez i jedne mrlje u karijeri dugoj da se većina ne sjeća početaka.