I da nikad u karijeri više ne osvoji ni jednu medalju, Sanja će biti pobjednica - jer ona je pobijedila najtežeg protivnika - život
Život Sanju 'tuče' iz dana u dan, ali ona se uvijek diže...
Ta djevojka od života je dobila samo dvije stvari - bol i suze. Ništa drugo, ništa lijepo, sve ostalo morala je zaraditi, boriti se do iznemoglosti.
Sanja Jovanović željela je mirno djetinjstvo, ali ne, nije ga mogla dobiti. Otac ju je napustio kao dijete, nikad ga nije ni imala. Željela je normalne uvjete za trening, ali opet je previše tražila. Plivala je na otvorenom bazenu po najvećoj hladnoći, nije se bunila.
Nakon silnih udaraca poželjela je zdravlje svojoj bolesnoj majci, bila je to jedina stvar za koju se nije mogla izboriti, nego se tome moliti. Nije, ni to nije dobila. Majka, koja joj je bila sve u životu, preminula je. Sanja je još jednom završila na koljenima.
Ali nije odustajala. Odlazila je na treninge i kad većina njenih vršnjaka ne bi mogla ustati iz kreveta. Bila je u nokdaunu, ali nikad je nitko nije uspio slomiti. Ponovno se vratila, ponovno je najbolja u Europi, više ni ne traži ništa, jer život joj je ionako uzeo sve.
A imala je milijardu razloga da ne uspije, milijardu velikih problema koji nepovratno lome do kraja. Nju nije slomilo! Cijeli život prima udarce, ali iz dana u dan se diže.
I nakon svega mora slušati - Sanja, a kad ćeš u velikim bazenima napraviti sličan rezultat kao u malim? Vjerojatno će jednog dana i to doći, ali i ne dođe li, ona će u mirovinu otići kao najveća pobjednica.
Jer u karijeri je pobijedila najtežeg protivnika kojeg itko može imati. Život! On ju je tukao iz dana u dan, ali nije uspio. Sanja se diže i diže...