Ekskluzivni intervju s jednom od najutjecajnijih dizajnerica

Tehnologija i kreativnost teme su šestog izdanja festivala koje se održava od 12. do 15. travnja, a domaćin će još jednom biti grad Rovinj i kreativni ambijent hotela Lone. Iz godine u godinu Dani komunikacija bilježe sve veći porast posjetitelja i rast festivala po raznim pokazateljima, a jedan od njih je i zavidan broj globalnih predavača. Među ovogodišnjim predavačima je i Morag Myerscough.

O značaju i utjecaju Morag Myerscough na svijet dizajna, dovoljno govori Design Week koji je upravo nju, uz Paulu Scher i još šačicu živućih dizajnerica, proglasio jednom od deset najutjecajnijih dizajnerica u posljednjih 100 godina te jednom od najvažnijih ljudi koji su ostavili traga na industriju dizajna u 2017. godini. Morag nam je otkrila na koji način stvara svoje višestruko nagrađivane radove.

Ljudi nedvojbeno imaju snažnu reakciju na vizualne informacije. Smatrate li da je vizualni sadržaj najvažniji u brand storytellingu i zašto?

Moj rad ima mnogo dimenzija, neonske boje i oblici su samo vizualni dio. Svaki projekt na kojem radim je specifičan, od njegovog koncepta do ljudi kojima je namijenjen i koji će se susretati s njime. Rad mi je izuzetno raznolik i proizlazi iz načina razmišljanja koje sam stekla u svom kreativnom životu i djetinjstvu. Vrlo sam zainteresirana za temu „pripadanja“ i trenutno radim na projektu i knjizi o tome. Želim raditi stvari koje će potaknuti reakcije u ljudima i radije bih da im se moji radovi ne sviđaju nego da budu indiferentni prema njima. Želim stvarati radove koji potiču dijalog i nadam se poneka čuda, želim da ljudi vide, a ne samo da gledaju, da budu aktivni, a ne pasivni.

U svojim projektima često koristite šarene neonske boje te ih spajate s geometrijskim uzorcima i oblicima. Stvarate li na taj način posebnu poruku te smatrate li da vaša kreativna rješenja mogu kod svakoga stvoriti pozitivne osjećaje i potaknuti na dijalog?

Volim početi s olovkom i papirom te nacrtati bit instalacije, to je dinamičan i brz način rada. Nakon toga mogu napraviti model ili razviti ideju na računalu. Koristim 3-D printer i skiciram prije ako je potrebno. Kada je sve to gotovo, vraćam se kako bih sve napravila rukom. Ne bojim se postepenog postupka. Strukture bojim u studiju s timom koji mi pomaže.

Koliko u svom dizajnerskom radu koristite tradicionalan pristup i tehnike, a koliko u procesu stvaranja koristite programerske algoritme i druge mogućnosti novih tehnologija?

Do sada još nisam radila s algoritmima, ali u budućnosti bih mogla. Trenutačno sam više zainteresirana za fizičko okruženje koje je oko mene i način na koji potiče moj um i misaone procese na stvaranje rada koji ima dubinu i značenje. Međutim, za jedno umjetničko djelo koje je dugačko 200 metara i nalazi se u švedskoj bolnici u Linkopingu kao temu koristila sam vlastite tvitove. Riječ je o tvitovima u kojima napisala određenu boju kako bi objasnila kako se osjećam, a to je trajalo jednu godinu. Napisala bih koju boju sam osjećala ujutro i koju boju sam osjećala noću, a sve to bilo je osnova za rad pod nazivom „Tvitovi u bojama raspoloženja“ („Mood Colour Tweets“) . Rad na ovom djelu počeo je virtualno, a završio je u stvarnom svijetu u obliku 200 m ručno bojanog drveta.