Kad sam dogovorao intervju sa šibenskim hakerom Denisom Perišom (32), do njega sam jedino mogao doći preko e-maila ili SMS-a. Telefonski nismo razgovarali jer su mu pozivi blokirani, a to dovoljno govori o njegovoj opreznosti.

Prvo zanimanje za računala Denis je pokazao 1997. godine u kompjutorskom klubu “Viper” u Šibeniku. Dok su se druga djeca igrala, njega su zanimala računala.

- Na Commodoreu 128 radio sam osnovne igre, kvizove i slično. No iz jednog vojnog programa ‘Dukla’, koji se nalazio na kaseti, puno sam naučio. Taj program je imao kod koji je izračunavao vjetar, populaciju ljudi i žrtava na određenom području ako bi došlo do kemijskog rata.

Elektronika i ja bismo razgovarali bez otvaranja usta. Dok sam bio dijete, imao sam problem s plućima, a dobio sam i tetanus. Jedva su me spasili - rekao nam je Denis.

Završio je školu za fotografa, a knjige o programskom jeziku Basic otvorile su mu potpuno novi svijet.

Prvu internetsku stranicu srušio je iz čiste dosade i dokazivanja tko može srušiti stranicu. Stranica koju je srušio bila je portal o računalima u SAD-u. No s već 16 godina iza sebe je imao upade u stotine računala, a upao je i u elektroničku poštu Veselina Pejnovića, saborskog zastupnika srpske nacionalne manjine. Tada mu je izrečena privremena zabrana spajanja na internet.

- Osjećao sam se skroz opušteno dok sam radio takve stvari, sve dok mi na vrata nisu zakucali pripadnici zakona. Poslije sam ostao dobar s Veselinom. Čuli smo se preko ‘fejsa’. Ja bih imao političkih pitanja koja su me zanimala, a on računalnih - kaže Denis.

PIXSELL

Uz upade u računala, Denis je član globalne organizacije Anonymous te je radio na otkrivanju pedofila i raznoraznih internetskih predatora. Njegov rad je rezultirao uhićenjem velikog broja počinitelja gnjusnih zločina u svijetu.

Među hakerima Denis je poznat po nadimku Darkman, a dobio ga je zato što je spavao danju, a noću “radio”.

Često ga zovu na policiju na razgovor, a imao je i neke sastanke s pripadnicima tajnih službi kako bi im pomogao u nekim slučajevima. Otkriva da je teško ući u nečiji profil na Facebooku jer ljudi iz te društvene mreže rade odličan posao.

- Ne mogu točno reći koliko mi treba za hakiranje nečijeg profila, jer sve ovisi o pomnom istraživanju sustava, ali i samog korisnika. Stavljam uvijek neku donju granicu na mjesec dana.

No upad u nečije računalo, e-mail ili profil na Facebooku preko noći je znanstvena fantastika - rekao nam je Denis.

Kaže da je na crnom tržištu cijena upada u računalo 20.000 eura. Dodaje da nikad nije uzeo novac za nešto takvo. Njemu je bitan razlog i moralno opravdanje takvog čina. Danas ne ruši stranice te je isključivo na strani zakona. S nekim tvrtkama surađuje te im testira sigurnost. Bavi se fotografijom, ali i održava gradski wireless za Šibenik.

- Hakeri mogu ozbiljno utjecati na cijeli svijet u današnje doba. Traže nestale osobe, otkrivaju pedofile, bore se za zaštitu ljudskih prava... - poručio je Denis.

Slično govori i Vice Mišković.

- S 15 godina sam provalio u sustav američke vojne baze Andersen na Pacifiku na otoku Guam. Bio sam fasciniran računalnim sustavima i njihovom sigurnosti, ali pravi motiv bio je moje zanimanje i interes za teorije o izvanzemaljcima i drugim rasama te njihovoj suradnji s američkom vojskom. Po pitanju izvanzemaljaca zapravo nisam našao ništa, samo sam došao do osobnih baza podataka ljudi koji rade u bazi, što su njima bili osjetljivi podaci, a meni zapravo nezanimljivi - kaže mladi Zadranin.

Dino Stanin/PIXSELL

Tada je bio učenik Matematičke gimnazije, poznatog zadarskog MIOC-a.

- Zapravo sam očekivao da će ti sustavi biti puno bolje zaštićeni i nije trebalo neko veliko znanje da se u njih provali. Svaki sustav je ranjiv, a općenito se premalo misli na sigurnost podataka i privatnost. Stvar je u tome da treba imati pravu informaciju i alat te biti povezan s ljudima. U vrijeme kad sam provaljivao u sustave, 1997. godine, u Hrvatskoj još nije bilo zakona o računalnoj sigurnosti, tako da zapravo ono što sam napravio nije bilo moguće pravno sankcionirati. Svejedno su mi u veljači 1997. godine na vrata zakucali policajci iz Odjela za gospodarski kriminal, po nalogu Interpola. Situacija je bila smiješna. Došli su i rekli mojem pokojnom didu: ‘Vaš unuk je provalio u Pentagon’, a on je na to odgovorio: ‘Kako provalio u Pentagon, nije se maknuo iz sobe već tjedan dana’ - smije se danas Vice.

Kaže kako mu je policija tada oduzela računalo i da su ga htjeli optužiti za štetu od 500.000 dolara.

- To nije imalo smisla s obzirom na to da nikakve podatke nisam ni dirao ni oštetio. Nakon dva mjeseca su mi ipak vratili računalo - kaže nam Vice.

U razvijenim zemljama poslodavci bi se obično otimali za talentirano dijete koje je nadmudrilo brojne stručnjake koji rade na sigurnosti sustava koji smatraju jako važnim. Ali ne i kod nas.

- Poslovnih ponuda nakon tog slučaja nije bilo, iako se puno pričalo o tome. Nisam dobio ni stipendiju. Nakon MIOC-a upisao sam Studij organizacije i informatike FOI u Varaždinu, koji nisam završio jer je, uz moju ljubav prema računalima, prevladala još veća ljubav, a to je prema psihologiji, tj. prema istraživanju čovjeka i njegovih unutarnjih stanja i potencijala. Već osam godina radim kao terapeut. Nekad sam provaljivao u računalne sustave, a danas u ljudske - kaže nam Vice Mišković.

Prema podacima CARNET-a, u protekloj godini oko tisuću internet-poslužitelja u Hrvatskoj bilo je neki način srušeno ili kompromitirano. Broj hakerskih napada je porastao 20 posto, no za ovu godinu tek se prikupljaju podaci. Najčešći napadi na krajnje korisnike su krađa identiteta, upadi u računala, ucjene kripitiranim sadržajem i slično. Iz policije savjetuju korisnike da koriste složene lozinke i ne pohranjuju lozinke u internetske preglednike. Također savjetuju da ne otvaraju sumnjive poveznice u e-mail porukama i da svoja računala osiguraju sa što boljim antivirusnim programima.