Isprobali smo Rise of the Ronin: Žestoke borbe u starom Japanu

Uz fantastičnu seriju Shogun koja se bavi Japanom 17. stoljeća, u isto vrijeme stigla nam je i nova igra Rise of the Ronin, smještena u ‘Bakamatsu’, odnosno posljednje godine razdoblja Edo kojim je i završio Tokugawa šogunat sredinom 19. stoljeća. Samim time je i ovo dodatni bonus za zaljubljenike u japansku kulturu i povijest, a i igra aktivno prati otvaranje Japana prema Zapadu, pa tako imate i razne povijesne likove, poput komodora Matthewa C. Perryja kojeg upoznajete odmah pri samom početku ove akcijske RPG igre. Vi ste u igri ratnik koji je od djetinjstva prolazio obuku zajedno s još jednim ratnikom kako bi bi postali praktično nezaustavljiva sila skupine ‘Veiled Edge’, a na početku igre vaš duo mora ići na Perryjev brod i smaknuti ga, no vaš ‘blizanac po oštrici’ se žrtvuje kako bi vi uspjeli pobjeći, a kasnije i ostatak vaše skupine bude izbrisan zbog pobune protiv vlasti. Vi se tada sami okrećete priči.

Prva stvar koja me mučila na samom početku igre je taj uvod/tutorial u kojem se upoznajete s likovima kroz početne misije, i tu vrijedi ona stvar koju ti ljudi kažu kao i sa brojnim serijama, “moraš progutati samo prve tri epizode, kasnije je stvar puno bolja”. I je. Kreiranje likova je jako detaljno, jednom kad prođete taj uvodni dio i dođete u Yokohamu iza koje se prostire planina Fuji, stvari se drastično mijenjaju. Prvi susret vašeg protagonista sa Yokohamom je fantastičan. Klasična arhitektura prožeta zapadnjačkim utjecajima, odlično dizajnirane ulice i zgrade te brojni likovi na ulicama gradu daju živost, a tu kreće i gomila akcije i krvavih borbi s raznim katanama, sabljama i drugim oružjem koje je bilo aktualno sredinom 19. stoljeća. I političkih intriga i navlačenja za jednu i drugu stranu u sukobima i savezima.

Jako često će vaše borbe završiti na ulicama poprskanim krvlju i sa kombinacijama udaraca u kojima ćete protivniku odsjeći ruku, nogu, glavu ili sve zajedno. Isto to vrijedi i za borbe koje će vas odvesti u okolicu te u planine i brojna sela u kojima ćete morati uvesti reda i otjerati bande koje su tamo zagospodarile. Ako ne želite silom i mačem riješiti vaš trenutni sukob, možete se odlučiti i za skriveniji pristup i neprijatelje skidati skriveni u travi ili elegantnim skokom s krova, tornja ili drugih uzvisina. Naime, kao što priliči dobu u kojem je smještena igra, velike udaljenosti moći ćete savladati na konju, no i uz pomoć ‘glidera’. Da, igra i to nudi. 

Jako brzo shvatit ćete da igra obiluje mnogim poznatim mehanikama, ako ste ikad zaigrali Far Cry, Witcher ili Assassin’s Creed. Karta otvorenog svijeta koji možete obilaziti jako brzo će se napuniti raznim ikonama koji će označavati misije i zadatke koje možete obaviti jer ste kao samac pogodni za svakog obaviti zadatak, pa tako za izumitelja u igri morate obilaziti razne lokacije i snimiti fotografije, tražiti mačke i hramove za molitvu te sefove s blagom. Dosta toga u igri temelji se na ‘vezama’ koje gradite kroz misije. Tu ćete brzo kroz priču otkriti  da stvari iz uvoda nisu baš kao što ste mislili, a manji detalji priče koje ćete otkrivati dok gradite veze s likovima u raznim dijelovima karte, vežu se u veću priču. U osnovi to je slično i građenju frakcija u drugim igrama. Tako ćete često i oslobađati razne dijelove karte, a morat ćete se sjetiti i zapaliti vatru na zastavama kako bi se u slučaju smrti vratili ovdje. Smrt vam donosi i gubitak karme, koju možete odmah u sljedećem pokušaju vratiti.

Borbe su prilično jednostavne, a čak i ako spustite razinu težine, igra će od vas tražiti da se pomučite jer uz napad imate i opciju protunapada, odnosno ovdje se to naziva ‘counterspark’ koji morate precizno pogoditi da bi bio uspješan.  A to će biti dosta ključno u savladavanju neprijatelja i bossova koji će vam se kasnije naći na putu. Uspješan protunapad uzima im dosta od izdržljivosti (Ki), a za uspješno savladavanje neprijatelja trebat ćete paziti i njihove poteze i kad vam se otvara prilika za udar. Likovi koje ste sreli kroz igru bit će spremni s vama ići i u bitke, a u borbama se možete i prebaciti na njih. A dobro je što igra nudi i co-op opciju pa vam prijatelji mogu pomoći u misijama koje prate glavnu priču, ne i kroz cijelu igru.

Što se oružja tiče, imate dva glavna i tu možete staviti razne katane, ili još bolje dvije i neko dugo oružje, a osobno sam bio favorit raznih odachija, vrste samurajskog dugog mača. Povijesno takvo je oružje bilo dugo i po dva metra, a jedan od najvećih odachija imao je ukupnu duljinu od 377 cm. Uz ta dva oružja, možete se opremiti i lukom te zapadnjačkim pištoljima, puškama i - bacačem plamena. No, ako želite možete se fokusirati i na nešto manje nasilan pristup. A kao oružje može vam poslužiti i kuka s kojom ćete se penjati na krovove zgrada, jer će ona moći biti alat i kojim ćete razne predmete bacati na neprijatelje pa si barem na trenutak olakšali sljedeći nalet.

No, ono što jako brzo shvatite je da će vam se inventar užasno brzo napuniti desecima raznih mačeva, sablji i drugog ‘loota’ tako da ćete dobar dio vremena provesti ili u prodaji toga za ono što vam stvarno treba te u rastavljanju za druge dijelove. To nas vodi i do menija i podmenija koji nude pregršt opcija, pa samo stablo sa skillovima ima četiri glavne cjeline vezane uz snagu, pokretljivost, intelekt i vašu rječitost (charm) što će vam omogućiti da utječete na druge u igri. Posebni potezi nisu komplicirani, ali u menijima ćete vidjeti da imate više stilova borbi, vezanih uz razna oružja, a oni će imati različit utjecaj na neke neprijatelje. Uz ne baš najpreglednije menije, igra i grafički nije na vrhuncu onoga što bi očekivali u 2024. godini. Svijet je bogat i detaljan, no grafički likovi ne izgledaju toliko ‘popeglano’ i ukupno ostavlja dojam starijeg naslova. Često neki detalji u igri izgledaju fantastično, a potom se zapitaš zašto su druge stvari dizajnirali baš tako.