'Moj sin je ostao neocijenjen iako je cijelu godinu išao na nastavu. Želim pravdu za njega'

Ja samo želim pravdu za svoje dijete. Čak više neću inzistirati da pohađa školu u Hrvatskoj, dosta mi je kalvarije koju je prošao, ali to da je ostao neocijenjen protiv svih propisa vrh je lošeg odnosa obrazovnog sustava prema mome djetetu, kaže nam majka devetogodišnjaka koji je ovu školsku godinu proveo u jednoj osnovnoj školi u središtu Zagreba (svi podaci poznati redakciji). Pohađao je drugi razred, no je li ga završio, ne zna baš nitko.
Riječ je o djetetu s poteškoćama u razvoju. Prema nalazima koje nam je pokazala majka, a koji su dobiveni od njegovih pedijatara, neuropedijatra te privatnih stručnjaka logopeda, dijete ima disfaziju govora zbog upale govornog dijela mozga. Zbog toga loše govori te ima i druge popratne simptome, poput loše koncentracije.
Nakon što su proveli godinu dana u susjednoj državi, gdje je majka, kako tvrdi, upisala dijete u privatnu osnovnu školu uz prilagođeni rad, obitelj se lani vratila u Zagreb te se majka krajem kolovoza obratila ravnatelju škole radi upisa dječaka u drugi razred. Tad, kako tvrdi, počinju problemi zbog kojih se odlučila vratiti u prvu školu, no nije sigurna hoće li moći dobiti svjedodžbu za sina.

- On mi je tad rekao kako ‘nitko ne želi djecu s poteškoćama u razvoju’, iako smo imali svu dokumentaciju - tvrdi majka.

'Majka negira probleme svoga djeteta'

Ravnatelj škole tvrdi kako ni u kojem slučaju nije tjerao majku da ispiše dijete, no da dječak nije bio sposoban pratiti nastavu jer vrlo slabo govori hrvatski, te “nije mogao ni minutu sjediti mirno”. Kako ističe, dijete je fizički napadalo i drugu djecu, zbog čega su roditelji tražili hitno rješenje, no majka je nastupala vrlo agresivno.

S obzirom na to da im je dijete došlo prekasno, škola je dječaka privremeno upisala u drugi razred bez upisne procedure, te je dijete poslano na dodatno učenje hrvatskog jezika za strance. No problem je u tome što je dijete do sedme godine živjelo u Hrvatskoj, pohađalo gradski vrtić te njegov problem nije hrvatski jezik nego govor. Majka potvrđuje kako nije otišla u Kukuljevićevu jer nije htjela dijete “povlačiti po novim pregledima”.
Ona smatra kako je dokumentacija koju je donijela, kao i svjedodžba privatne škole, bila dovoljna za upis i određivanje primjerenog oblika nastave.

- To su bile opisne ocjene na temelju kojih mi sigurno nismo mogli procijeniti u kojem je dijete stanju i može li pratiti gradivo 2. razreda. No nama su ovdje zavezane ruke. Majka je vrlo ružno reagirala na naše upute, policiju sam zvao jer je pokušavala ući u razred, što ugrožava svu djecu u razredu. Dali smo joj rok od 60 dana da dijete odvede na pregled u Kukuljevićevu, no ona ništa nije htjela poštovati. Zbog apsolutno neprimjerenog ponašanja majke koja dijete nije dovela ni na testiranje u Centar za dodatno učenje hrvatskog, a na temelju čega bismo ga mogli ocijeniti, učiteljica mi je završila na bolovanju, a roditelji otvoreno najavljuju da će djecu upisati u drugu školu - ističe ravnatelj, koji je majku prijavio Centru za socijalnu skrb zbog zanemarivanja djeteta.

Sve je donekle spasila karantena zbog korone. U tom je periodu ona radila s dječakom kod kuće, a dolazio mu je i asistent, kojeg mu je Gradski ured za obrazovanje odobrio u drugom polugodištu.
- Mi smo tijekom cijele karantene rješavali sve zadaće koje nam je slala učiteljica, čak i dodatno. Sve je upisano u e-dnevniku, no oni tvrde da ga nemaju na osnovi čega ocijeniti jer ne govori dobro hrvatski - ističe majka.

'Prekršeno mu je pravo na školovanje'

No činjenica je i da je ona još prije dvije godine odbila upisati dijete u školu prema mjestu stanovanja, jer su tražili dodatna testiranja, a potom ga je odvela u privatnu školu.

- Najveći problem ovog djeteta je to što je naša država izuzetno spora, te je vrlo teško doći do konačnog dobrog rješenja za dijete, a njima je u toj dobi svaki dan dragocjen - kaže nam sugovornik iz jedne od nadležnih institucija. Škola je prekršila pravila jer je inzistirala da se pregled napravi u Kukuljevićevoj, iako to nije strogo propisano. Roditelj može školi donijeti i nalaze privatnih specijalista, ali pregledi moraju biti obavljeni u roku od šest mjeseci. A to je ono što majka nije ispoštovala, tvrdi naš sugovornik.

Kako tumače u Agenciji za odgoj i obrazovanje, prema Pravilniku o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, utvrđivanje psihofizičkog stanja učenika/djeteta obavlja se na temelju niza postupaka i dokumentacije, a između ostalih i na temelju specijalističkih nalaza i mišljenja. Roditelj je dužan odvesti dijete na zatražene preglede i dostaviti ih Školi u roku od 60 dana. 

Isto tako, konačnu odluku o tome koji je primjeren oblik školovanja za dijete s poteškoćom donosi rješenjem MZO na prijedlog Stručno povjerenstva za utvrđivanje psihofizičkoga stanja djeteta Ministarstva. Dodatno je moguće utvrđivanje zakonitosti upravnog postupka od strane Upravnog suda, ističu u AZOO.

Dječak je žrtva spore države, a vremena nema

Ovaj dječak, nažalost, ostaje žrtva nemoguće situacije. Majka će ga, kaže nam, vratiti u privatnu školu, no pitanje je na kojem stupnju on može nastaviti obrazovanje. Status neocijenjenog, kažu nam u nadležnim službama, dosad nisu imali, te nikome nije jasno kako će dijete nastaviti školovanje.

Da je djetetu u ovome slučaju prekršeno pravo na školovanje primjereno njegovim potrebama, potvrdili su nam i u Agenciji za odgoj i obrazovanje:

Ministarstvo znanosti i obrazovanja kaže nam da su inicirali i održali sastanak s predstavnicom Gradskog ureda za obrazovanje i predstavnicima škole koju učenik pohađa kako bi “pomogli u pronalaženju rješenja u najboljem interesu djeteta uzevši u obzir sve specifičnosti slučaja”.