Moramo biti spremni na to da ćemo doživjeti još pandemija. Evo što treba činiti da preživimo

Je li pandemija dobra prilika za izgradnju novih vrijednosti, ili ćemo posrnuti pred izazovima? Odgovor na ovo pitanje pokušat će dati sudionici četvrtog izdanja međunarodne znanstvene konferencije Communication Management Forum 2021.

Konferencija će se održati 19. i 20. ožujka 2021. godine u virtualnom okruženju, s temom "Post-pandemijski svijet: loša slika ili dobra prilika?“, koja će okupiti široki interdisciplinarni krug znanstvenika i istraživača iz komunikacije, menadžmenta, turizma, sociologije, psihologije i srodnih područja.

Ključni govornici koji će sudjelovati na CMF-u su: 
akademik Igor Rudan, hrvatsko-britanski znanstvenik, komunikolog i književnik, koji u svom znanstvenom opusu ima više od 500 objavljenih radova i osam knjiga, a svrstava se u najcitiranije znanstvenike svijeta, s temom "The COVID19 pandemic: the challenge of collaboration between science and the media / Pandemija COVID-19: Izazov suradnje znanosti i medija".

Jeremy Sampson, izvršni direktor zaklade Travel, vodeće nevladine organizacije u sektoru putovanja i turizma, s temom  "Build Back Better? Re-Defining Success so That Tourism Builds Forward / Gradnja boljeg? Redefiniranje uspjeha da turizam učini boljim".

izv. prof. dr. sc. Dan Podjed, antropolog posvećen razvoju etnografskih rješenja i inovativnih metoda istraživanja na sjecištu različitih znanstvenih područja, s temom "Understanding Homo covidensis – a human of the Covid Age / Razumijevanje Homo covidensisa – čovjek u doba Covida".

Communication Management Forum u protekla tri izdanja konferencije, 2015., 2017. i 2019. godine, okupio je više od 500 domaćih i inozemnih znanstvenika i stručnjaka iz komunikacija, turizma, menadžmenta te srodnih područja.

Više informacija o Communication Management Forumu potražite na commforum.hr/.

Jesmo li društveno otporni na pandemiju?

O tome kako kao društvo odgovaramo na nove, ekstremne prilike u kojima živimo, te što možemo učiniti da se ta otpornost poveća, razgovarali smo s doc. dr. sc. Brankom Ančićem s Instituta za društvena istraživanja.

1. Što pokazuju rezultati Vašeg istraživanja "Otpornost hrvatskog društva uslijed COVID-19 pandemije", gdje smo najmanje otporni, a gdje se dobro nosimo s novim promjenama?

Znanstvenici društvenih znanosti isticali su potrebu da se konceptualizira društvena otpornost kao koncept koji će nam pomoći u razumijevanju reakcija i razvoja društava na izgledne izazove u ovom stoljeću. Postojeće opasnosti, ali i opasnosti koje nam predstoje, upućuju nas na socijalno-ekološki kolaps kojeg očekujemo, odnosno koji je zapravo već počeo. COVID-19 pandemija je situacija kroz koju možemo pratiti kako se društva oblikuju, mijenjaju, prilagođavaju kada se događaju značajne promjene i šokovi. Zanimljivo je vidjeti kako su se društva nosila s problemima tijekom Velike recesije (krize koja je počela krajem prvog desetljeća 21. stoljeća) kada su vladale neoliberalne hegemonijske ideje opravka, poput mjera štednje. U tim mjerama najviše su stradali radnici dok su financijske institucije, koje su izazvale krizu, svoje rizike prenijele na društva koja su onda kroz državne proračune sanirale štetu. Za sada mnoge zemlje ne idu tim putem u saniranju štete nastale tijekom pandemije. Isto vrijedi i za Hrvatsku. Kada pogledamo hrvatsko društvo u tom kontekstu, možemo primijetiti kako su problemi koji su postojali i prije upravo tijekom pandemije postali naglašeniji. Jedan od takvih problema je i niska razina povjerenja u društvu. Mnoga domaća istraživanja pokazuju kako se godinama smanjuje društveno povjerenje u različite društvene institucije. Upravo u situaciji pandemije povjerenje u različite društvene institucije i aktere se pokazuje itekako relevantnim jer utječe na to kako će se ljudi ponašati s obzirom na epidemiološke mjere. 
No, s obzirom na to da smo u projektu još uvijek u fazi intenzivnog prikupljanja različitih podataka, kvalitetniju ocjenu otpornosti hrvatskog društva bit ćemo u stanju iznijeti krajem ove godine. 

Mladima ostavljamo klimatsku krizu

2. Mladima je danas vrlo teško, kako ih usmjeriti da u ovim ograničenjima i krizi uhvate svoje prilike?

Teško je svim dobnim skupinama, no mladima je utoliko teže jer su više svjesniji da su im prijašnje generacije ostavile svijet u klimatskoj krizi i započetom kolapsu ekosustava. Budućnost im uopće nije svijetla i teško je očekivati da će im starija generacija dati smjer kojim treba krenuti s obzirom na to da ni sami nisu krenuli putem održivije budućnosti. Mladi su u tom smislu ostavljeni sami da se bore protiv postojećeg socio-ekonomskog sustava koji uništava planet Zemlju i stvara društvene nejednakosti. U tom smislu moraju sami u toj borbi uhvatiti priliku za život koji će izgledati radikalno drugačijim. Zato su nam mladi jedina opcija koju društva imaju. 

3. Možemo li očekivati neku značajniju promjenu društvene svijesti - od lokalnih pitanja poput rješavanja zagađenog zraka i otpada, do globalnijih pitanja, poput većeg prihvaćanja ugroženih skupina, boljih radnih uvjeta, odnosno bolje preraspodjele resursa? Ili će ti pomaci biti tek povremeni i nedostatni za ozbiljnije rješavanje svjetske ekološke i ekonomske krize?

Sve su pošasti kroz povijest imale za posljedicu promjene u društvu. Ako se sjetimo jedne od najgorih, bubonske kuge u srednjem vijeku, koja je za posljedicu imala oskudijevanje u radnoj snazi (zbog visokog mortaliteta), što je pak dovelo do rasta nadnica i pada zakupnina, odnosno do toga da su se radnici izborili za veću pregovaračku moć, onda znamo da je to za svoju posljedicu imalo upravo u propadanju plemstva. Svijet nakon COVID-19 pandemije će po svemu sudeći biti jedna ubrzanija verzija svijeta kakvog smo poznavali do pandemije. Neće se svi jednako oporaviti. Ni društva, niti organizacije, ni poduzeća, niti pojedinci. COVID-19 pandemija je posljedica postojećeg ekonomskog sustava koji i dalje prodire u prirodu gdje se susrećemo s virusima za koje nemamo imunološki odgovor, te koji i dalje doprinosi klimatskim promjenama zbog kojih će život na planetu Zemlji biti izrazito težak. I nakon ove pandemije očekujemo i nove, ne u dalekoj budućnosti, nego već za našega života. Stoga je ova pandemija prilika da naučimo kako se možemo i u društvenom i u ekonomskom smislu organizirati adekvatnije, a kako bismo se mogli prilagoditi izazovima koji su pred nama. Mislim da ćemo kroz povijest pamtiti ovu pandemiju kao onu situaciju koja je započela zaokret koji je potreban kako bismo kao civilizacija preživjeli. 

5. Koja se društva danas najbolje nose s pandemijom i koje lekcije trebamo usvojiti u svakodnevnom životu iz ove pandemije? 
 
Najbolje se nose ona društva u kojima se zaustavlja širenje pandemije bez stvaranja novih društvenih problema. No, ako pogledamo iskustva iz svijeta, takvih društava zapravo nema. Pandemija je pogodila i bogata društva s mnogo resursa i siromašna koja si ne mogu priuštiti cjepiva. Trenutno promatramo rat za cjepivima i to rat kojeg vode bogate države koje nastoje monopolizirati pristup cjepivima. Društva koja se mogu bolje nositi s pandemijom i svim poteškoćama koje ona nosi nisu samo ona društva koja su bogata resursima već i ona društva u kojima postoji javnozdravstveni sustav, u kojima nisu izražene nejednakosti u zdravstvu, u kojima se otvoreno komunicira o pandemiji, u kojima se vjeruje u sustav i ljude odgovorne za nošenje s ovom krizom i u kojima se ekonomskim politikama ne stvaraju nove nesigurnosti i nejednakosti. No, tek ćemo vidjeti koja su društva u tom kontekstu bila uspješna.

Uz predavanja eminentnih znanstvenika i istraživača različitih profesija i donošenje smjernica za daljnji gospodarski oporavak i razvoj, recenzirani radovi s ove međunarodne konferencije bit će objavljeni u tri znanstvena časopisa Turizam, Sociologija i prostor te Medijska istraživanja, a koji su indeksirani u znanstvenim bazama SCOPUS i Web of Science Core Collection - ESCI. Recenzirani znanstveni radovi naći će se i u novom broju znanstvenog časopisa Communication Management Review.