Podovi u niskoenergetskoj kući spremni su za grijanje

U ovom trenutku u tijeku su pripreme za postavljanje podnog grijanja u niskoenergetskoj kući obitelji Jelušić. Suradnja između izvođača podnog grijanja i izvođača estriha je nužna.

U skandinavskim zemljama čak 80% kućanstava koriste podno grijanje. Grijanje stambenih prostora zagrijavanjem podne konstrukcije bilo je poznato još u rimsko doba. Od Drugog svjetskog rata do danas sustav podnog grijanja se je razvio, a ugradnja pojednostavila pa interes investitora i dalje raste. Podno grijanje pripada takozvanim plošnim grijanjima, kojima još pripadaju i zidno i stropno grijanje.

O prednostima i nedostatcima podnog grijanja pisali smo i ranije, pa ćemo tek navesti osnovne pluseve i minuse s kojima valja računati prilikom planiranja ugradnje podnog grijanja. U prednosti ubrajamo brzu montažu, niže troškove grijanja budući da je potrebno manje energije za zagrijavanje prostora (dovoljno je vodu zagrijati na 45 C umjesto na 60 C koliko je temperatura vode u radijatoru, što znači da je podno grijanje energetski učinkovitije). Veći je ugođaj topline, a posebno je pogodno za kupaonice i dnevni boravak gdje se ukućani često kreću bosi. U manjim prostorijama podnog grijanje oslobađa dragocjen prostor. Nedostatak je tromost sustava iako su na tržištu dostupni sustavi koji postižu željenu temperaturu u vrlo kratkom roku. Ono što posebno izaziva (opravdan) strah kod investitora su eventualni kvarovi i popravci radi kojih je potrebno dizati pod.

Poznajemo dva osnovna načina ugradnje grijaćih cijevi: mokru i suhu ugradnju. Kod mokre ugradnje položene cijevi podnog grijanja zalijevaju se betonom ili drugim materijalima koji su podloga za polaganje podnih obloga i osiguravaju prohodnost poda. Sistemi podnoga grijanja za suhu ugradnju odlikuju se malom težinom i manjom visinom potrebnom za montažu. Cijevi se mogu polagati u tvornički izrađene sistemske izolacijske ploče, neposredno položene na armirano-betonske podloge ili ploče. 

Kod podnog grijanja za suhe estrihe sama ugradnja je brža i nije potrebno vrijeme sušenja, a i energetski je učinkovitije jer se željena temperatura postiže puno brže nego što je to slučaj kod podnog grijanja za mokre glazure. Suradnja između izvođača grijanja i izvođača estriha je nužna. Prije izvedbe estriha, izvođač estriha mora znati koji je predviđeni sistem podnog grijanja, te od kojeg je materijala podloga. Prije puštanja u pogon sistem mora biti napunjen grijaćim medijem, a pritisak provjeren, i to prema podacima koje je propisao dobavljač opreme. Pokus mora trajati najmanje 24 sata.

Suvremeni sustav podnog grijanja je siguran, a održavanje uvelike pojednostavljeno. Naravno, pogreške su, kao i u bilo kojem drugom slučaju moguće, a najčešće se javljaju na instalacijama, uzrokovane su nepažnjom, instalacijskim greškama i nepravilnim rukovanjem proizvoda.