Tech

Komentari 2

U Toyotinoj tvornici: 'Njihov sustav i procese obrađujemo na Algebrinom studiju u Hrvatskoj'

U Toyotinoj tvornici: 'Njihov  sustav i procese obrađujemo  na Algebrinom studiju u Hrvatskoj'

Studenti s Algebre imali su rijetku priliku posjetiti Toyotinu tvornicu u Japanu i iz prve ruke vidjeti fascinantne proizvodne procese koje je ta tvrtka dovela gotovo do savršenstva

Baš kao djeca u prodavaonici igračaka, zalijepili smo čela na staklo i pažljivo proučavali što se i kako u pojedinim dijelovima proizvodnog procesa radi. U fazi varenja, na svakom automobilu odjednom radi 12 robotskih „ruku“ i svaki korak je toliko brz da obični promatrač ne stigne ni pratiti sve pokrete. Izgledalo je kao da će se te čelične ruke sudariti prije ili kasnije, ali naravno to se ne događa jer je harmonizirani rad robota isprogramiran savršeno i na mikrometar, priču o studijskom putovanju u Japan i posjetu tvornici Toyota, započinje Ivanka Tirić Podoreški, alumni studentica Algebrinog studija eLeadership MBA.

Studijsko putovanje u Japan općenito ju je oduševilo kulturom i stavom Japanaca prema poslu, kao i posvećenosti zajednici.

- Japancima je u njihovoj kulturi usađena ta poslovična posvećenost prema poslu i prepoznavanje vlastite uloge kao pojedinca u zajednici. Za nas, koji dolazimo iz drugačije kulture, to je novo i fascinirajuće iskustvo, jer zaista i u svakom trenutku daju sve od sebe. Oduševila me je i sama potencijalna usporedba s činjenicom koliko bismo i mi sami mogli doprinijeti zajednici, uložimo li barem malo više truda i rada od onoga što je uobičajeno, jer bismo time pokrenuli našu okolinu na bolje - kaže.

- Naša je percepcija Japana da su većinom i isključivo posvećeni radu. U to smo se donekle i osvjedočili. No Japanci u tome vide svrhu i svoju ulogu u doprinosu dobrobiti društva u cjelini. Nama, čini mi se, nedostaje ta pozitivna energija i percepcija, kako bolje doprinijeti zajednici svojim radom, a rezultati individualnog doprinosa se u Japanu vide na najljepši mogući način. Možda zvuči idealizirajuće, no i u osobnom kontaktu s njima uvjerili smo se da imaju taj entuzijazam i da im osobna uloga u društvu nije teška - objašnjava.

Toyotin sustav se obrađuje na Algebrinom MBA studiju

Budući da na studiju detaljno obrađuju primjer Toyote kao sustava koji je gotovo do savršenstva primijenio znanje u praksi, ipak je osobno iskustvo bilo na sasvim drugačijoj razini.

- Tehnike koje oni koriste u proizvodnji, način prilagodbe i kontinuiranog poboljšanja proizvodnog procesa i primjena metode ‘just-in-time’ za planiranje opskrbe po kojoj su poznati, doista smo mogli vidjeti kako su implementirani u praksi. Iako smo ih proučavali u teoriji i pokušavali primijeniti na praktičnim primjerima, ostali smo ipak pomalo zatečeni, jer čak ni u teorijskim modelima ne funkcioniraju uvijek savršeno, uvijek postoje neki parametri koji se moraju prilagoditi u hodu, dok se u Toyoti čini da je logistika dovedena do savršenstva, dijelovi za proizvodnju su na raspolaganju kad za njih postoji potreba i proizvodni proces teče glatko pa čak i u slučaju mogućih zastoja - kaže.

Proces je koncipiran na način da u svakom trenutku kontrolira i dobiva informacije o događajima na proizvodnoj traci, bilježi koje su dijelove tehničari zatražili i ugradili, te uključuje predviđanja za potrebe sljedeće faze proizvodnog procesa.

- Primjerice, u fazi ugradnje upravljačke ploče, tehničar na traci uzima određene dijelove koji su mu potrebni za taj model vozila. Ovisno o tome koji dio je implementiran, sustav prepoznaje što će iduće biti potrebno za ugradnju na pokretnoj traci i to na način da se upali signalna lampica, koja određuje što i kojim redoslijedom treba uzeti za nastavak montaže. Sustav također uključuje korekciju potencijalnih previda, te u slučaju greške, zasvijetli drugačija, žarko crvena, lampica – gdje točno i iznad kojeg odjeljka treba preuzeti određeni dio prije nastavka sljedećeg koraka. Na taj način, osim što se optimizira opskrba potrebnim dijelovima, smanjuju se greške u procesu, a postupak je brz i učinkovit - objašnjava Ivanka.

Proces je, kaže, hipnotički.

- Teško je povjerovati da čitava tvornica tako savršeno funkcionira. S druge strane, u sustavu gdje je gotovo sve potpuno automatizirano, na traci gdje radi relativno mali broj ljudi, na prvi pogled montaža se obavlja vrlo brzo. Vrijeme za dovršenje pojedine faze montaže je ograničeno, no nitko od radnika ne djeluje da je pod stresom da će predviđeno vrijeme isteći prije nego li će stići pričvrstiti dio na predviđeno mjesto. Razlog tome je „continuous improvement“ kojim se konstantno predviđa, optimizira i poboljšava idući korak te, čak i ako se pojavi problem i proizvodnja zastane, kontrolor procesa pritekne u pomoć kako bi čim prije zajedno riješili problem i nastavili proces proizvodnje. Dodatno, svaki radnik aktivno sudjeluje i doprinosi poboljšanju procesa što na njih ima i motivirajući učinak - priča.

Iako je za same radnike proizvodni proces repetitivan i fizički naporan, ljudski resursi pobrinuli su pronaći način da posao bude što ugodniji za radnike.

- U razgovoru s vodičima raspitivali smo se o mogućem zasićenju uzrokovanim repetitivnim radom te ne dolazi li zbog toga do pada produktivnosti tijekom radnog vremena. Objasnili su nam, a i sami smo se osvjedočili tijekom boravka u tvornici, da imaju redovite kratke stanke ovisno o vrsti posla te nešto dulje dnevne pauze. Na zvučni signal svi se disciplinirano odmiču od proizvodne trake i na isti način mirno i bez žurbe vrate nakon isteka stanke. Najbitnije je da nakon nekoliko ciklusa radnici zamjenjuju radna mjesta upravo radi promjene aktivnosti te na taj način promijene nekoliko različitih poslova planiranim sustavom rotacije tijekom radnog vremena, a sve to kako bi ne bi došlo do zasićenja i pada produktivnosti - kaže.

Proces montaže vozila u Toyoti djeluje besprijekorno

- Toyotin model doista može poslužiti kao ogledni primjer učinkovite i optimizirane proizvodnje i za našu industriju. Na jednoj traci se u isto vrijeme ugrađuju dijelovi za nekoliko različitih modela automobila. Ovisno o modelu i fazi montaže te što su prethodni radnici iskoristili od dijelova, svaki sljedeći na traci unaprijed zna koje će komponente biti potrebne za sljedeće vozilo koje dolazi na ugradnju. Na taj se način čitav proces proizvodnje dinamički prilagođava, podaci se kontinuirano prikupljaju i obrađuju te temeljem njih dostavljaju potrebni dijelovi i 'just-in-time' funkcionira toliko precizno da izgleda kao da ništa ne može poći po krivu - objašnjava.

Toyotina tvornica stoga može poslužiti kao pravi školski primjer.

- Na MBA studiju smo ranije u okviru jednog od kolegija radili simulacije nabave usporedive s primjerom kakvog smo vidjeli u Toyoti. Cilj vježbe bio je prilagoditi poslovanje i proces nabave na način da roba potrebna za proizvodni proces bude dostupna isključivo u skladu s planiranom i očekivanom potražnjom, a s druge strane da uskladištena roba ne stvara nepotreban operativni trošak. Iako smo se koristili posebnim alatima za simulaciju, nama studentima je takav zadatak bio zanimljiv, no i poprilično izazovan. Vjerujem da je pravovremena nabava i distribucija na tržište izazov svima koji se bave proizvodnim djelatnostima te da je proizvodni proces u Toyoti, uključujući planiranje, pripremu i logistiku najljepši primjer optimiziranog procesa koji teče glatko, bez velikih zastoja i sukladno potražnji tržišta. Pojedine faze procesa prilagođavaju se čak i u tijeku same proizvodnje - oduševljena je Ivanka.

Ipak, nije samo Toyota kao školski primjer poslovanja, čitav Japan, kao i drugi poslovni primjeri koje smo imali prilike vidjeti, su kao putovanje u budućnost.

- Japanska željeznica je svjetski primjer brzine i točnosti, njihovi vlakovi su doista fascinantni, a neki i na lokalnim linijama voze bez vozača, stižu na stanicu i kreću točno u minutu. Fascinirajuće je, ali s druge strane ni ne čudi, jer onaj tko posjeti Japan unaprijed očekuje visoku tehnologiju na svakom koraku. Vjerujem da su Japanci ostvarili svoj nevjerojatan napredak djelomično i zahvaljujući jedinstvenom odgoju. neizmjernom trudu, požrtvovnosti i pozitivnom stavu prema radu. Susrevši se s primjerom gdje rad daje mjerljive rezultate, postajemo i mi svjesni koliko u Hrvatskoj imamo neiskorištenog intelektualnog potencijala koji bismo mogli iskoristiti za pokretanje ekonomije. Slika u prilogu možda najbolje pokazuje kulturološke razlike - školarci koji s učiteljem svakog jutra motivirano trče vani na otvorenom prostoru, zaštićenom od prometa i ostalih opasnosti za djecu, iako je bila veljača i još poprilično hladno. Za nas to je zaista bio impresivan prizor koji zaslužuje divljenje.

Čini mi se da se kod nas tehnološke inicijative razvijaju znatno sporije djelomično zbog razloga navedenih iznad, djelomično i zbog administrativnih te organizacijskih prepreka priča.

Što se tiče dolaska takve tehnologije u Hrvatsku, ne misli da će trebati proći mnogo vremena.

- Ovisno što smatramo pod time - hoćemo li mi sami početi stvarati inovacije ili ćemo ih uvesti od tehnološki razvijenih zemalja i primijeniti ih za daljnji razvoj i poslovne svrhe. Ovo drugo definitivno hoćemo. Globalizirano smo društvo, otvoreni prema tehnologijama i imamo pametne ljude koji imaju znanja služiti se najnovijim tehnologijama. Ono što doista šteta jest da Hrvatska, osim nekoliko svijetlih izuzetaka, nema razvijenu vlastitu proizvodnju i inovacijske centre te što taj istraživački i inovacijski aspekt nije toliko izražen kod nas. Nismo velika nacija, nemamo velike kapacitete, ali imamo jako dobre talente i ljude koji žele raditi. I osnivački tim s Algebre su pokazatelj da se neke dobre ideje popraćene velikim entuzijazmom mogu ostvariti i pokrenuti stvari u nekom novom smjeru. Samo je potrebna dobra ideja, ustrajnost, energija i naravno puno rada, jer bez rada ostaje samo ideja - kaže.

Budući da radi kao IT Risk menadžerica u Beču, Ivanka kaže kako tehnološki ne zaostajemo za Europom.

- Iz svog radnog iskustva u ICT i financijskoj industriji u Hrvatskoj, mogu reći da su sve kompanije u branši ulagale i danas ulažu znatne resurse u najnovije tehnologije, jer su tehnologije, pored kvalitetnih usluga, temelj izvrsnosti i konkurentnosti na tržištu. Tako da čvrsto vjerujem da nimalo ne zaostajemo za Europom u primjeni tehnologija, barem u navedenim industrijama. Međutim, ima dosta prostora gdje bismo nove tehnologije mogli opsežnije primijeniti i napraviti ih funkcionalnijim društvu (dobar primjer su inicijative digitalizacije javne uprave, pametni gradovi i slično), te ih monetizirati da dugoročno i održivo donose profit i smanjuju operativne troškove kroz automatizaciju poslovnih procesa. Nismo zatvoreni prema inovacijama, no nešto smo sporiji u njihovim primjenama u usporedbi sa zemljama Europske unije. Najbolji je primjer što je Hrvatska u Europskoj uniji od 2013. godine, no nismo iskoristili sve resurse koje smo imali na raspolaganju da bismo realizirali neke potencijalno dobre projekte. Državna administracija se često navodi kao nepremostiv problem, no naravno nije jedini - to je između ostalog i naš osobni stav prema stjecanju posebnih znanja i vještina, stav prema novome, prema drugačijem. Mislim da smo mi kao nacija suviše kritični prema promjenama i ne dajemo sebi šansu pokrenuti nešto drugačije i za opću dobrobit - zaključuje.

Nije u životu uvijek sve posloženo - treba biti spreman na neočekivane situacije

A kako tehnološki procesi izgledaju u Hrvatskoj, ispričao nam je Marin Luketić (30) menadžer logistike u Orbicu te također izvanredni student e-leadership MBA studija Visokog učilišta Algebra.

- Orbico grupa je vodeći distributer velikog broja globalno zastupljenih robnih marki vrhunske kvalitete, koje obuhvaćaju širok asortiman - od proizvoda za njegu i ljepotu, preko prehrambenih i neprehrambenih proizvoda, tehničkih i električnih uređaja do farmaceutskih proizvoda, igračaka, tekstila, cigareta, kao i motornih ulja. Takav opsežan i raznolik asortiman robnih marki i proizvoda zahtijeva visok stupanj fleksibilnosti, otvorenost prema stalnim promjenama, fleksibilnu i prilagodljivu organizaciju te ulaganja u razvoj ljudi i robnih marki.

Kao najveći hrvatski stručnjaci u logistici, uvijek moraju biti u toku s najnovijim tehnologijama. Unaprjeđenje procesa i mogućnost prilagodbe novim situacijama, dvije su najveće vrijednosti.

- Mogu reći da možemo povući paralele između Toyote i Orbica. I oni konstantno standardiziraju procese, ali ne toliko da zarobe u sustavu pravila i ograničenja, već da se mogu prilagoditi ako dođe do neke neočekivane situacije. A to radimo i mi. Nije u životu sve posloženo - netko će zakasniti, roba će zakasniti, kupac neće raditi taj dan, negdje su radovi na cesti.. Mnogo je tu faktora koji utječu na proces, ali moraš pronaći način kako funkcionirati u neočekivanoj situaciji. Standardizacija, ali ne previše, jer opet moraš ostati fleksibilan kako bi se prilagodio novoj situaciji koju ne očekuješ - priča nam Marin.

Ipak, japanski pristup radu nešto je čemu svi teže i upravo zato mu je drago da su na MBA studiju u Algebri detaljno obrađivali Toyotine svjetski poznate procese.

- Njihov production process odvija se prema posebnom načinu - čovjek im je u središtu i pokušavaju balansirati između tehnologije i čovjeka. Uvijek nastoje unaprijediti procese, ali da sve ostane u razumnoj domeni - kaže.

POGLEDAJTE VIDEO: TOYOTIN MUZEJ

Kako bi ostali na vrhu, svakodnevno moraju unapređivati svoje procese.

- Vodim tim od 250 ljudi i tu se svakodnevno nešto događa. Mogu reći kako se mi brzo prilagođavamo, i gotovo na dnevnoj bazi unaprjeđujemo procese. Mnogo je tu stvari koje treba dobro organizirati, prilagoditi određenom standardu – no opet, sve to treba zadržati neki nivo fleksibilnosti - objašnjava.

Taj nivo fleksibilnosti posebno se osjetio za vrijeme korone.

- Sama bazna logistička operacije je ostala ista, ali smo prilagodili naš način rada novim okolnostima. Prije smo radili po dvije smjene, a sada radimo u tri - kako bismo minimizirali potencijalni negativni utjecaji korone. Sve što se može odraditi elektronskim putem, odrađujemo na taj način, dok su skladište, transport, nešto što se mora odrađivati fizički i tu smo posvetili najviše pažnje. Tako da je puno veći naglasak na kontrolu - imamo neki standardizirani proces rada, ali sada smo na to stavili veći naglasak kako bi se ljudi toga pridržavali. Ne idu nigdje u velikim skupinama, zabranjena su poslovna putovanja, zabranjen je ulazak u skladište iz ureda ili s terena, odnosno ulazi se s maskom, rukavicama i sve se dezinficira. Posložili smo procese prema nekim najvećim scenarijima, da rad može teći nesmetano - kaže.

Što se tiče samih ljudi, nisu imali problema.

- To je sada nešto što je postalo normalno i rekao bih da mi trenutno ne osjetimo više te promjene. I ljudi su shvatili da je situacija ozbiljna i nije bilo nikakvih 'izvolijevanja', pogotovo kod podjele rada u tri smjene. Ljudi su se prilagodili i shvatili da je to nova situacija. Mi smo im isto s naše strane objasnili kakva je situacija i zašto smo se prilagodili na taj način. U interesu nam je očuvati radna mjesta, očuvati kontinuitet poslovanja i u konačnici da svi iz toga izvučemo najbolje što možemo - kaže.

Što se tiče tehnologije, Marin ne misli da zaostajemo za drugim zemljama, pogotovo Europom.

- Mi imamo razvijen vlastiti sustav kojim rješavamo dosta toga uz neke unaprijed definirane korake. Primjerice, u skladištu imamo 20 000 paleta i 9 000 različitih artikala. Nije moguće da netko točno zapamti gdje je što, pa se to rješava kvalitetnim tehničkim rješenjem. Upravljanje jednostavnim ali repetitivnim operacijama rješava sustav. Time osiguravamo veću preciznost i kvalitetu i osiguravamo kontinuitet poslovanja, pogotovo kada dođu raditi novi ljudi - kaže.

- Primjerice, novi čovjek je već kroz dva do tri sata spreman raditi sam. Naravno, nije na nivou na kojem je netko tko na tom mjestu radi puno dulje, ali je spreman obavljati tu operaciju. Dakle,

standardizacijom procesa uz pomoć novih tehnoloških rješenja osiguravamo kontinuitet poslovanja, a isto tako omogućavamo veću fleksibilnost i mogućnost kvalitetnog upravljanja resursima - primjerice veliki pritisak na nekom odjelu možeš relativno jednostavno riješiti alociranjem dodatnih resursa s nekog drugog odjela koji uopće nema veze s tom robom. Čovjek ju prvi put vidi, ali su koraci operacije isti. On mu se jednostavno može adaptirati i pomoći kolegama - objašnjava.

S obzirom da je Hrvatska zemlja s jakim utjecajem turističke sezone, tako se i njihovo poslovanje prilagođava ljeti.

- Logističke aktivnosti se znaju dvostruko pojačati u sezoni, iako na raspolaganju nemamo dvostruku količinu resursa (prostora, viličara, zaposlenika). Dakle, potrebno je kvalitetno upravljati resursima koje imamo, a to se postiže standardizacijom operacije, kvalitetnim poznavanjem procesa, i određenom fleksibilnošću kako bismo mogli doskočiti svim izazovima. Navedeno, u kombinaciji s tehnologijom osigurava mogućnost kvalitetnog upravljanja resursima, odnosno smanjuje prazni hod; tj. vrijeme čekanja koje je jedan od najvećih problema u upravljanju resursima. - kaže.

Cijelo vrijeme mora razmišljati nekoliko koraka unaprijed

- To je neka vrsta 24-satnog rada. Konstantno promišljanje što i kako. Imam jako mladi tim, svi smo oko 30 godina i pokušavam ih motivirati da razmišljaju na taj način, da uče iz međusobnih pogrešaka i da uče jedni od drugih. Nedavno nam se pridružio kolega koji je vodio distributivni centar 15 godina, svi učimo iz njegovog praktičnog iskustva jer brojeve dobivene analizom treba staviti u pravi kontekst kako bi se mogli ispravno interpretirati. Bitno je da smo konzistentni u svemu i da dijelimo znanje unutar tima koliko god možemo. Zadatak voditelja sektora je osim menadžiranja posla da i nakon što ode, iza sebe ostavi posložen sustav koji može kasnije normalno funkcionirati - objašnjava.

Iako se logistika čini dosta matematički i šablonski proces, za njegovo kvalitetno obavljanje, potrebno je i kreativno razmišljati.

- Potrebno je dobro poznavati sustav, kombinirati s postojećim i poznatim obrascima kako bi se razvio neki novi proces ili unaprijedio postojeći. Potrebno je razmišljati ‘out of the box’ i čak i na pozicijama unutar skladišta koje su ograničene sustavom, uvijek se neki koraci mogu preskočiti i nešto poboljšati, samo je potrebno iskustvo i kreativno razmišljanje - što se može, a što ne smije zanemariti - kaže.

U bliskoj budućnosti, kaže nam, vidi veće korištenje tehnologije koja će biti dostupnija i jeftinija.

-Cijelo smo vrijeme u doticaju s novom tehnologijom i nastojimo skratiti proces ako je ikako moguće - za nešto što je trebalo 6 do 7 koraka, da ih mi napravimo u 2 ili 3 te iskoristimo prednosti IT-a i industrije 4.0. da neke stvari brže, preciznije i bolje riješimo. Kad je čovjek previše upleten u operaciju, on će pogriješiti jer je uvijek prisutan ljudski faktor - umoran je, nije koncentriran, razmišlja o nekim svojim problemima - generalno nije robot. Ali opet, čovjek ima tu dozu kreativnosti koju robot nema. Robot ima savršeno definiranu operaciju - pa je to neka budućnost - kombinacija autonomnih robotskih sustava i čovjeka. Čovjek će uvijek tu biti jer će rješavati problematične i teške situacije. Da nema problema ni mi ne bismo bili potrebni - sustav bi sam radio, ali problemi su svakodnevni - kaže.

- Sigurno će kroz 10-ak godina biti puno veći utjecaj tehnologije - bit će jeftinija, dostupnija i konkretnija - priča nam.

Ipak, za neke stvari još uvijek nema konkretnog rješenja.

- Ako imaš iste artikle, nije problem napraviti robotsku ruku da to sve automatizira - no kada imaš 9000 različitih artikala, to je stvarno izazov. Tako da će se sigurno na tom polju mnogo toga promijeniti. Već je sada tehnološki neke stvari moguće riješiti, ali je pitanje novaca. Ti sebi kao netko tko vodi biznis ne možeš dopustiti da otplaćuješ staru tehnologiju. Dakle, ako je očekivanje da će se tehnologija kroz dvije do šest godina promijeniti - cijena će joj pasti, a ona se poboljšati, onda nema smisla da ti otplaćuješ neki sustav koji se realno mora amortizirati svakih nekoliko godina i onda se dovesti u situaciju, gle - ja otplaćujem nešto što je staro i neučinkovito u ovom trenutku. I sa tim stvarima treba gledati strateški - zaključuje.