'Učiteljice su nam slale zadaću na mobitele. Pa ni put do škole nam vlasti nisu u stanju očistiti'

'Učiteljice su nam slale zadaću na mobitele. Pa ni put do škole nam vlasti nisu u stanju očistiti'Djeca u romskom naselju Drnje dobila su školske tablete, no s njima se uglavnom nisu znali koristiti. Učitelji su to znali pa su ih zvali i slali SMS-ove roditeljima i starijoj braći i tako im prenosili gradivo

Imamo televizor i djeca su gledala i učila. Pomagali smo im mi roditelji i starija braća, koliko je tko znao. Slale su nam učiteljice zadatke na mobitele i djeca su nekako učila, ispričala nam je Verica Oršuš, majka šestero djece, kako je izgledala škola na daljinu u romskom naselju Drnje.Tamo u devet kuća živi najmanje 50 djece.<h2>Pogledajte video: Djeca su imala poteškoća s online nastavom</h2>Kako nam kažu tamošnji stanovnici, ne mogu od lokalnih vlasti dobiti ni kosilicu da raščiste put do škole, a kamoli da osiguraju djeci iole normalne uvjete za učenje. Mnogo ih hrvatski ne govori dobro, a i sami su brzo napustili školu pa nisu ni mogli baš pomoći djeci.Ljiljana Balog, koja ima četvero djece, ponosna je na svog sina Petra, jer je dječak dobro savladavao gradivo 1. razreda. Mogla mu je pomoći jer dobro govori hrvatski.<h2>Ove godine svi prolaze</h2>A prvi razred će ove godine proći i sin Vedrana Oršuša (31). Dječak je zbog lošeg znanja hrvatskog ponavljao prvi, no ove godine, odlukom Ministarstva znanosti i obrazovanja, nijedno dijete u nižim razredima neće ponavljati razred.U školi će ih dočekati učiteljice koje su ovih mjeseci na sve moguće načine i kanale komunicirale sa svojim malim učenicima. Djeca su dobila tablete od škole, no kako su nam pojasnili, s njima se uglavnom malo njih znalo služiti.- Učitelji su znali da djeca nemaju jednake tehničke mogućnosti, pa su ih zvali i slali SMS poruke roditeljima ili starijoj braći. Neke učenike, i to nisu samo Romi, bilo je teško dobiti - kazao nam je Ivan Pikivača, ravnatelj osnovne škole “Franc Koncelak“.<h2>Sami su učili gradivo</h2>Kaže kako je uz sve poteškoće zadovoljan ponašanjem djece, većine roditelja, a posebice učiteljica.A upravo je romsko naselje Drnje dobar primjer najvećeg problema škole na daljinu. Nejednaki uvjeti školovanja oštetili su posebno ranjive skupine - djecu iz obitelji u lošim životnim uvjetima, djecu s poteškoćama u razvoju, te one koji imaju poteškoća s tehnologijom. No ova tri mjeseca pokazala su još problema za koje nema naznaka kako će se riješiti.- Kao roditelj, nisam bio zadovoljan online nastavom kakvu je u četvrtom razredu osnovne škole pohađala moja kći. Sva se nastava odvijala preko pisanog materijala ili zadaćom da se pročita neki odlomak i riješe zadaci, bez izlaganja uživo. Mi ukućani smo glumili učitelje - kaže nam Zagrepčanin.I nije jedini roditelj koji je primijetio da interakcije uživo s djecom uglavnom nije bilo, nego su se djeca morala sama baviti novim gradivom.<h2>'Snalazili' su se na ispitima</h2>Tijekom izolacije nastavnici nisu jedinstveno postupali u nastavi, ali nije bilo niti nadzora ili propisanih obaveznih elemenata. Sve je ovisilo o spremnosti i volji pojedinaca.Neki su koristili jako puno online alata, a neki vrlo malo pa su i djeca bila zbunjena. S druge strane, kod manje informatički pismenih nastavnika djeca su se i “snalazila” na ispitima.Nastavnici moraju znati procijeniti što daju učenicima, ali to se ne može uniformirati, poručila je prošli tjedan ministrica. Priznala je kako je ministarstvo primalo pritužbe na to da nastavnici ne rade nimalo ili da rade previše.No ipak smatra kako prosvjetna inspekcija i kažnjavanje nastavnika nije dobar model.<h2>Smanjite gradivo</h2>No učenici su već debelo platili račun ove zbrke, što je potvrdilo i istraživanje koje su među učenicima sedmih razreda proveli Boris Jokić i Zrinka Dedić Ristić iz Instituta za društvena istraživanja.Čak dvije trećine učenika izjavilo je kako su preopterećeni u nastavi na daljinu. Samo ih 15,4% smatra da su im zadaci u online nastavi predstavljeni razumljivo, a samo 14 posto smatra kako nastavnici daju jasnije upute u školi na daljinu.A da online nastava zahtijeva dosta prilagodbi nastavnika, te da se moraju je online nastava kod djece izazivala veliki stres, ističu i Hrvoje Balen, član uprave učilišta Algebra, te prof. dr. Josip Burušić s Instituta Ivo Pilar. Nisu svi nastavnici jednako spremni za online nastavu, unatoč velikom projektu Ministarstva obrazovanja i CARNeta, “e-Škole“, koji se odvija od 2015. kaže Balen.- Tek je manji dio nastavnika prošao edukacije, a koliko mi je poznato, veći dio će se provoditi tek od kraja ove godine. No, bez obzira na kritike, sigurno je ovaj projekt zaslužan da smo dosegli i ovu razinu, odnosno da je hrvatski obrazovni sustav u početku krize reagirao možda i najbrže u cijeloj EU. Međutim, pokazale su se i neke slabosti sustava upravljanja školama - kaže član uprave učilišta Algebra, te dodaje kako je Hrvatska po EU Indeksu spremnosti za digitalno učenje točno na sredini ljestvice europskih zemalja. No tek će kroz nekoliko godina većina nastavnika biti osposobljena za online nastavu.Prof. dr. Josip Burušić, voditelj Ustrojbene jedinice za školsku efektivnost Znanstvenog centra izvrsnosti na Institutu Ivo Pilar ističe kako naše školstvo unutar postojeće satnice pokušava dostići ishode za koje treba puno više vremena.- I stalno se ‘čudimo’ kako u tome ne uspijevamo. PISA testiranja i više nego jasno svjedoče kako većina naših učenika nikako da se odmakne od elementarne čitalačke, matematičke i prirodoslovne pismenosti. Težimo vrhovima, a ne mičemo se od početaka. Pokušaji da svakoga učenika pretvorimo u hodajuće enciklopedije u suprotnosti su i s psihološkim zakonitostima učenja i pamćenja, ističe profesor.- Ako ipak želimo da naša djeca sve nauče što im se servira, potrebno je produljiti vrijeme školske nastave. Ili smanjiti opseg školskog gradiva - kaže Burušić.Učenike nećemo naučiti istraživati, kritički razmišljati, ako od njih tražimo reprodukciju prilične količine gradiva.- Imamo i nastavnike koji ulaze u školski sustav, a imaju vrlo skromna obrazovna znanja, i slabu pripremu za sva postavljena očekivanja. Potrebno je pružiti im stvarni prostor da budu kreativni - zaključuje Burušić.