Prema Bibliji, Babilonsku su kulu sagradili ljudi kako bi dotaknuli nebo. Bog se razljutio zbog njihove oholosti i želje da budu poput Boga, pa je srušio kulu, a graditeljima pomiješao jezike i tako izazvao kaos. Adolf Hitler i Jozef Staljin imali su još veće planove, ali svoje kule nikada nisu sagradili.
Volkshalle
Pobjeda u Drugom svjetskom ratu za
Adolfa Hitlera
godinama je bila gotova stvar. U nju je bio toliko uvjeren da je već 1937. počeo aktivno planirati izgradnju '
Welthauptstadt Germanije
' iliti
Germanije - glavnog grada svijeta
. U svojoj srži Germanija je bila zapravo
renovirani Berlin
, a na projektu je angažiran
Albert Speer
, 'prvi arhitekt Trećeg Reicha'.
Nasreću, nacistička je Njemačka u Drugom svjetskom ratu pretrpjela bolni poraz. Berlin tako nikada nije postao 'Germania', a to je ujedno značilo i obustavu izgradnje Volkshalle . U izravnom prijevodu 'Narodna dvorana', Volkshalle je imala još nekoliko imena - 'Velika dvorana' i 'Dvorana slave'.
'Volkshalle' je trebao biti samo srce Germanije . Pod ogromnom kupolom trebala se nalaziti statua orla visoka 25 metara ispod kojeg je Führer želio svoje postolje. S njega se trebao obraćati grupama od po čak 180.000 tisuća ljudi u kružnoj areni čiji je dijametar trebao biti čak 140 metara.
Sama kupola trebala je biti toliko velika da bi ispod nje bez ikakvog problema stala
cijela bazilika Svetog Petra u Rimu
. Stručnjaci su objasnili Hitleru da je izgradnja takvog objekta teoretski moguća, ali zbog njegove veličine i količine ljudi koji bi unutra boravili, postojala je mogućnost da Volkshalle zimi ima
vlastitu atmosferu
i da primjerice usred Hitlerova strastvenog govora počne - kišiti. Postojao je i
problem akustike
- zbog veličine objekta lako se moglo dogoditi da se u njemu ne čuje gotovo ništa ili pak da buka bude neizdrživo zaglušujuća.
Izvorne skice za dvoranu napravio je sam Hitler još 1925. godine, a inspiraciju je crpio iz fotografija Hadrijanovog Panteona . Njega je napokon i posjetio 1938. godine i - ostao očaran.
- Stajao sam u miru u tom prostoru. Bilo je veličanstveno! Gledao sam u otvoreni okulus i vidio sam svemir. Tad sam shvatio - ovo je zgrada koja spaja svijet i Boga u jedno, zapisao je Führer u bilješkama.
Sličnu namjenu zamislio je i za Volkshalle. Samo, umjesto Boga, u Narodnoj bi se dvorani slavilo njega kao 'kozmokrata' iliti - 'Gospodara svijeta' .
- Hitler je vjerovao da će, kako će stoljeća prolaziti, Volkshalle poprimiti svetost i postati mjesto bogoštovlja za Nacizam kao što je to bazilika Svetog petra za katolike . Takav kultizam bio je u korijenu cijelog plana, objasnio je Hitlerov arhitekt Speer godinama kasnije u intervjuu za Playboy.
Speer je inače nakon rata 20 godina proveo u zatvoru. Po izlasku se ostavio arhitekture, napisao je nekoliko knjiga i značajan dio bogatstva u tajnosti donirao židovskim udrugama .
Gradnja Volkshalle nikada nije započela, zahvaljujući naporima savezničkim snagama anfifašističkih sila. Hitler nasreću nije postao 'Gospodar svijeta', a Berlin nikada nije postao Germanija - glavni grad svijeta.
Palača Sovjeta
Baš kao i Treći Reich, i SSSR je bio poznat po gradnji, ili barem planiranju, monumentalnih arhitektonskih struktura. Najveća od njih bila je 'Dvorets Sovetov' iliti '
Palača Sovjeta
'. Ona je trebala postati najveći simbol SSSR-a, no s mnogo prizemnijom ulogom od Hitlerove Volkshalle. Ova je palača naime zamišljena kao
administrativni centar formirane Sovjetske Unije
.
Njenu je izgradnju predložio Sergey Kirov i to na mjestu 'kojim sada vladaju pohlepni bankari, zemljoposjednici i carevi'. Palača će, kazao je, 'biti još jedan vjetar u leđa europskom proletarijatu i znak da smo došli zauvijek i da je komunizam duboko ukorijenjen u tlo Rusije'.
I zaista, 1931. godine Staljin je raspisao natječaj za gradnju Palače i poslao ga na adrese 15 arhitekata. Iste godine partija je odlučila da će Palača biti sagrađena na mjestu simbola 'stare' Rusije - katedrale Krista Spasitelja . Ona je nešto kasnije uništena u dvije serije eksplozija.
Sredinom 1931. godine raspisan je novi natječaj, a prikupljeno je 272 prijedloga. Njih 24 bila su djelo starnih arhitekata iz SAD-a, Italije, Njemačke... Nakon nekoliko krugova eliminacije, prihvaćen je prijedlog Borisa Mihailovicha Iofana , ruskog arhitekta židovskog podrijetla.
Jozef Staljin imao je 'samo nekoliko' primjedbi i prijedloga. Palača je morala biti 'visoka ili viša od Eiffelovog tornja, na njenom vrhu moraju biti srp i čekić, a ispred nje statue
Vladimira Lenjina
,
Karla Marxa
i
Friedricha Engelsa
.'
Finalni projekt bio je u isto vrijeme monstruozan i impresivan. Palača Sovjeta trebala je pokrivati čak 11 hektara, biti visoka 415 metara i na njenom je vrhu trebala biti statua Lenjina visoka 80 metara . Samo ona težila bi šest tisuća tona, a cijela palača milijun i pol tona .
Gradnja temelja završila je 1939. godine, a započela gradnja metalne mreže za nekoliko prvih razina. No, tada se dogodio Drugi svjetski rat. Metalna mreža izrezana je u naredne tri godine za gradnju utvrda oko Moskve te željezničkih pruga i mostova. Od gradnje se nije odustalo sve do 1958. godine, a sve dotad su temelji bili pažljivo čuvani. U međuvremenu je Iofan usavršavao dizajn i simbolički ga prilagodio pobjedi u Drugom svjetskom ratu .
Godine 1960. temelji palače pretvoreni su u gigantski otvoreni bazen. Između 1995. i 2000. godine srušen je bazen i na njegovom je mjestu nanovo sagrađena katedrala srušena zbog gradnje Palače Sovjeta .
I tako su i Hitlerovi i Staljinovi planovi za gradnju megalomanskih simbola režima propali baš poput samih režima - Trećeg Reicha i SSSR-a.