Svi znamo za priče o gubitku i slomljenim srcima ljudi koji su prošli II. svjetski rat. Ali osim tragičnih priča postoje i one sa sretnim završetkom. Jedna takva je priča o australskom bračnom paru Royju Pluckyju (97) i Grace Plucky (96) koji su u braku već više od sedamdeset godina, piše Daily Mail.
Sedamdeset i četiri godine je puno vremena, ali mi se i dalje svake večeri držimo za ruke i to je zadnje što radimo svake noći - objasnio je Roy za Today Tonight.
Njihova ljubav jača je nego ikad, a sada su otkrili svoje tajne za dugu i sretnu vezu.
- Proživjeli smo sretan zajednički život, imali smo puno prijatelja no nažalost, svi su nas napustili. Nikad ne odemo spavati s ružnim riječima - objasnio je Roy.
- A koje su zadnje riječi koje kažem? - pita Grace svojeg supruga.
- Volim te - odgovara on.
- I ja tebe volim.
Grace kaže da je tajna duge i uspješne veze leži u udaji za pravog muškarca, ali oboje se slažu da se sve svodi na to da se stvari moraju rješavati razgovorom.
'Sretna žena, sretan život'
Roy vjeruje da poslovica 'sretna žena, sretan život' nije bez veze.
- Grace će predložiti nešto, naprimjer 'hajdemo kupiti nove zavjese', a ja ću reći što fali sa zavjesama koje imamo'- kaže Roy. Zatim ćemo malo razgovarati o tome i zaključiti, 'u redu, idemo kupiti nove zavjese'.
Ljubavni par je imao sreće nekoliko puta, jer je vojnik Roy uspio izbjeći nekoliko teških bombardiranja za vrijeme rata. Prvi put se nalazio u Darwinu, u blizini grada kada je primijetio nešto sumnjivo.
'Dva puta izbjegao smrt'
- Vidjeli smo devet aviona u nadlijetanju i pomislili - o stigli su Amerikanci. No avioni su na sebi imali krugove, objasnio je Roy.
Avioni su pripadali japanskim zračnim snagama i Roy je svjestan da je za dlaku izbjegao bombardiranje Darwina, što je bio najveći napad neprijateljskih snaga u Australiji.
Poslije toga, trebao je isploviti za Singapur no nekoliko dana prije nego što je trebao stići tamo, grad su bombardirali i okupirali Japanci. - Izvidnica je zarobljena čim su pristali - objasnio je Roy, što znači da je on izbjegao tragičan kraj.
Grace je za to vrijeme radila u tvornici, šivala košulje za vojnike. Za vrijeme rata nije dobivala nikakve informacije o tome što se događa Royu.
- Nije se smjelo pisati o ratu, sve takve stvari bi izrezivali iz pisama, dobivali smo cenzuriranu poštu - objasnila je Grace.
Napokon, Roy se mogao vratiti kući i ljubavi svog života.
- Tata me pozvao: Grace, netko je na vratima, želi te vidjeti. Vidjela sam njega da stoji na vratima s torbom. Otrčala sam i zagrlila ga, a on je samo rekao - čekaj da spustim stvari. Jadnik, bio je toliko umoran. Devet mjeseci kasnije, rodio nam se sin'.
Roy i Grace imaju dvoje djece, četvero unučadi i dvoje praunučadi.