- Idem na natjecanje u padobranstvu - rekla je svojoj obitelji prije samog leta u svemir Valentina Treškova (84), prva žena u svemiru.
Nije željela da brinu i strepe, a i da je htjela nije smjela ništa reći. Sama misija polijetanja u svemir tog je proljeća 1963. godine bila je strogo čuvana tajna. Osim Tereškove, poletjeti su bile spremne Tatjana Kuznjecova, Irina Solovjova, Žana Jerkina i Valentina Ponomareva. Ipak, zbog svojih sposobnosti odluka komesara pala je upravo na tada 26- godišnju Tereškovu.
Njezino iskustvo u spuštanju padobranom vjerojatno je bilo presudno zašto je dobila misiju.
Heroj Sovjetskog Saveza
Naime, prije točno 58 godina, počeo je sastanak na kozmodromu Bajkonur. Stigli su časnici i vojnici koji su pripremili letjelicu Vostok 6. Lansiranje je prošlo dobro, no na instrumentima sam vidjela kako postoji problem sa sistemom kočenja letjelice.
- U to vrijeme astronaut se morao katapultirati iz letjelice i spustiti se kao padobranac. Tako je imao više šanse preživjeti nego da na tlo padne u kupoli - rekao nam je svojedobno astronom Ante Radonić. Napomenuo je kako su tadašnji uvjeti za letače bili izrazito teški. Na brodu je bilo mjesta samo za jednog čovjeka koji je morao raditi sve. Brod je imao automatske postavke za letenje. Njime se nije moglo upravljati kao dana te nije mogla raditi korekcije svoje orbite.
- SSSR je želio biti prvi u svemirskoj utrci. Ona je postala živa legenda - kaže Radonić.
Nakon uspješnog leta postala je herojem Sovjetskog saveza, ali i Čehoslovačke, Vijetnama i drugih zemalja. Njezin let, koji je trajao nešto manje od tri dana, postao je velik simbol borbe za prava žena u cijelom svijetu.
Rusi su to naravno iskoristili i za svoju propagandu.
Teško djetinjstvo bez oca
Tereškova je proživjela teško djetinjstvo. Dok je bila dijete, otac joj je poginuo u Rusko-finskom ratu. Njezina majka se s njom, sestrom i bratom preselila u Jaroslavlj, 250 godina sjeveroistočno od Moskve.
Zbog siromaštva koje je vladalo u prvim godinama poslije rata, Tereškova nije pohađala školu sve do svoje desete godine. Nakon završetka sedmogodišnje škole, kao17 - godišnja djevojka se zaposlila u tvornici guma, a kasnije u tvornici pamuka. S 19 godina krenula je u tehničku školu lake industrije i učlanila se u lokalni aeroklub. Tu je počela skakati padobranom i u knjižicu upisala 90 skokova.
Pisala je Sovjetskom svemirskom centru u Moskvi te su je 1962. primili u program. Nakon 9 mjeseci treninga i 399 protukandidatkinja, s još četiri kolegice ušla je u uži krug. U svemir je poletjela 16. lipnja 1963. u letjelici Vostok 6. To je bio zadnji let te misije. Ukupno je napravila 48 krugova oko Zemlje te je fotografirala planet. Nije uspjela voditi detaljan dnevnik jer su joj pukle obje olovke koje je imala.
U svemiru se “susrela” s kozmonautom Valerijem Bikovim, koji je nekoliko dana prije poletio letjelicom Vostok 5. U jednom trenutku bili su na samo pet kilometara udaljenosti. Nakon slijetanja postala je poznata u cijelom svijetu.
Tereškova nakon leta radila kao inženjerka u svemirskoj industriji, a 1969. diplomirala je na Vojnoj zrakoplovnoj akademiji s pohvalom. Doktorica je znanosti i autorica više od 50 znanstvenih radova. Doktorirala je 1976. dobivši zvanje generalice bojnice zrakoplovstva.
Dva puta se udavala. Prvi put 1963. za kolegu Adrijana Nikolajeva s kojim je dobila kći Jelenu. Nakon razvoda 1982. udala se za kirurga Yulija Shaposhnikova s kojim je ostala u braku sve do njegove smrti 1999.
Uspostavila hrvatsko rusko društvo prijateljstva
Aktivna je i danas, u 84. godini, te je članica ruske Dume, gdje se brine o problemima lokalne zajednice.
Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić 2005. joj je dodijelio odličje Reda kneza Branimira s ogrlicom jer je našu zemlju promovirala u Rusiji i jačala naš ugled. Uspostavila je i hrvatsko-rusko društvo prijateljstva čim se Hrvatska osamostalila.
Njezinim imenom nazvan je i jedan od kratera na Mjesecu a 2000. godine proglašena je ženom stoljeća.