Jadav Payeng rođen je na otoku Majuli u Indiji. Radi se o najvećem riječnom otoku na svijetu koji je do 1917. godine izgubio čak 50% teritorija zbog riječne erozije. Ona se pak dodatno ubrzala nakon 1960. godine i to zahvaljujući globalnom zatopljenju.

Bio je to nevjerojatno velik udarac za otok na kojemu živi čak 150 tisuća ljudi . Osim konstantnog gubitka teritorija, Majuli minimalno jednom godišnje potpuno poplavi rijeka i do temelja uništi tisuće domova.

Jadav Payeng godinama je gledao patnju svojeg naroda i propadanje otoka i odlučio nešto poduzeti. Godine 1976. zasadio je prvo stablo i čvrsto odlučio da će pošumljavanjem zaustaviti eroziju. Nekoliko desetaka godina kasnije u tome je i uspio.

Njegova šuma na Majuliju danas se prostire na nevjerojatnih 550 hektara . Svako stablo Jadav je zasadio sam. No, njegov posao i dalje nije gotov. Svako jutro budi se vrlo rano i sadi nova stabla bez tragova umora. Kaže da će saditi sve do posljednjeg daha, iako mu u tome danas pomaže i sama šuma koja se sama obnavlja i širi.

Njegov doprinos prepoznat je i na državnoj razini pa ga je indijski predsjednik imenovao 'Šumskim čovjekom Indije'. Njegovu priču prvi je ispričao fotograf Jitu Kalita , a nedavno i redatelj William Douglas McMaster kroz dokumentarac ' Forest Man ' koji je već osvojio brojne nagrade, a sada ga je objavio i National Geographic. Pogledati ga možete iznad teksta.

Priča o pothvatu seljaka Jadava neodoljivo podsjeća na alegorijsku priču ' Čovjek koji je sadio stabla ' francuskog autora Jeana Giona . Ona je objavljena 1953. godine, a 1987. je pretvorena i u animirani film koji je nagrađen i Oscarom.