- Jednom kad sam bio u Aziji vidio sam kako razapinju pse. Uzeli bi njihove šapice i čavlima ih pribijali na zidove. To je bio katalizator u kojem sam umro kao ljudsko biće, prisjetio se na početku svoje ispovijesti Marc Ching, čovjek koji se već godinama bori za spas pasa koji su u brojnim azijskim zemljama namijenjeni klanju i ljudskoj konzumaciji. 

On se ne bori za zabranu konzumacije mesa (iako ju ne podržava jer je vegan), jer kaže da bi to bilo licemjerno. Naime, ubijeni pas za njega je ista stvar kao i ubijena krava ili svinja. Umjesto tog beznadnog cilja on se bori za zabranu stravičnog mučenja pasa.

"Pse razapinju, otkidaju im udove, vješaju ih, bacaju u kipuću vodu i žive pale." 

Naime, u gotovo svim zemljama u kojima se konzumira pseće meso postoji mit da će meso biti ukusnije ukoliko se psa muči prije nego što ga se ubije. I da, dobro ste pogodili, ljudi su vrlo maštoviti u osmišljavanju novih i sve brutalnijih metoda mučenja. Neke od njih možete vidjeti i u priloženom videu, ali ne brinite - uvijek ćete biti na vrijeme upozoreni ukoliko želite preskočiti takve scene. 

Prema procjenama brojnih organizacija, samo u Kini se godišnje za konzumaciju ubije više od deset milijuna pasa. Neke od njih muči se mjesecima i godinama. Marc Ching u svojoj je misiji dosad prošao šest zemalja - Kinu, Vijetnam, Indoneziju, Južnu Koreju, Kambodžu i Tajland. 

Pritom je uspio spasiti oko tristotinjak pasa. Mali je to korak u rješavanju ogromnog problema koji je ljaga na licu cijele ljudske rase, ali je - korak. 

Kada dođe na mjesto zločina, Marc svojeg suradnika predstavlja kao bogatog Amerikanca koji je zainteresiran za uvoz psećeg mesa u SAD. U tom trenutku mučitelji im pristaju pokazati sve što rade sa već zatočenim psima. Marc je na taj način zabilježio vješanja psa, spaljivanja na živo, bacanja u kipuću vodu...

"Ponekad pitam sam sebe - pa što ja to radim? Ali duboko u sebi znam da netko to jednostavno mora činiti."

U jednom trenutku Marc vlasnicima klaonica predlaže da mu daju već mučene i osakaćene pse - kako bi isprobao njiihov 'proizvod'. Oni na to obično pristaju i Marc tako uspijeva bez većih poteškoća spasiti mnoge unesrećene pse. 

- Neke zemlje vrlo su opasne, ukoliko želite razotkriti mučenje pasa. Posebno one u kojima ne postoje nikakvi zakoni. Tamo često doživljavam fizičke napade. Pravi razlog zašto sve češće ulazim u takve sukobe je što pomalo gubim živce. Kad sam bio na svojem zadnjem putovanju u Kambodžu bio sam hospitaliziran jer su me pretukli. Vidio sam čovjeka koji je psu na živo rezao udove i udario sam ga u lice, prisjetio se traumatičnog trenutka Marc, a onda su mu potekle i suze.

"Uvjeren sam, kada ljudi to vide, sve će se u trenutku promijeniti..."

- Ne znam. Osjećam kao da gubim. Ali moram nastaviti. Dio mene osjeća da ako to neću činiti ja, onda neće nitko. To je naročito teško za moju suprugu jer me napadaju ljudi koji su naoružani. Ponekad pitam sam sebe - pa što ja to radim? Ali duboko u sebi znam da netko to jednostavno mora činiti. Znam kako prekinuti sve ovo, samo trebam sve komadiće slagalice. Tako sam blizu cilju... Samo pokušavam sve zabilježiti. Uvjeren sam, kada ljudi to vide, sve će se u trenutku promijeniti...

Sve što radi Marc i njegova organizacija možete pratiti i na Facebooku.