U filmskoj je industriji vrlo popularno napomenuti da je djelo snimljeno prema istinitom događaju, pogotovo kada je pitanju horor žanr.

Zato smo izdvojili deset najpoznatijih iz te kategorije i istražili što još o tim pričama treba znati, odnosno što su nam redatelji i scenaristi 'zaboravili' reći.

The Amityville Horor

Film The Amityville Horror iz 1979. godine, a na istu temu ih je do danas snimljeno i izdano čak jedanaest, mnogi će uvrstiti među klasike horor žanra zbog pompe koja je od prvoga dana pratila djelo.

Naime, film je snimljen prema vrlo popularnoj knjizi Jaya Ansona (izdana je 1977.), u kojoj je autor zabilježio navodno stvarna paranormalna i vrlo neugodna iskustva obitelji Lutz u ukletoj kući u koju je uselila. 

Peteročlana je obitelj u novom domu izdržala tek 28 dana, te je iz nje naprasno izašla jer su demoni u njoj iz dana u dan postajali sve agresivniji. Evo i što je obitelj preplašilo:

Nevidljiva sila svećeniku opalila šamar

George i Kathleen Lutz oženili su se u srpnju 1975., te su odlučili započeti zajednički život s troje njezine djece u Amyityvilleu, mjestašcu smještenom nedaleko od Long Islanda.

Spornu su kuću dobili povoljno, za samo osamdeset tisuća dolara, a razlog tako niskoj cijeni bio je masakr koji je prethodio unutar zidova.

Ronald DeFeo Jr. je trinaest mjeseci ranije u kući pobio šest članova obitelji (oca, majku, braću i sestre), pa su na preporuku Georgeovog prijatelja Lutzovi dali posvetiti kuću.

Tada su počeli i prvi problemi jer, kada je otac Ralph J. Pecoraro poškropio zid svetom vodom, iznenada mu se obratio muški glas koji mu je naredio da napusti kuću te ga uz to i ošamario!

Otac o tome nije odmah obavijestio obitelj, ali je Georgea Lutza naknadno zamolio da se kloni sobe na drugome katu u kojoj se incident dogodio.

Raspela su se okretala, iz mraka zurile crvene oči

Premda je prvih nekoliko dana sve bilo u redu, George i Kathleen su počeli primjećivati da ništa nije idilično kako se na prvu činilo.

George se počeo buditi svakoga jutra u 3:15, točno kada je DeFeo krenuo u pokolj, a Kathleen je pak imala vrlo žive noćne more u kojima je vidjela ubojstva.

Njihova petogodišnja kći Missy je uskoro izjavila da ima nevidljivu prijateljicu Jodie, demonsko stvorenje nalik svinji crvenih očiju, a pas imena Harry se odbijao približavati skrivenom sobičku koji je George slučajno otkrio.

To je bio tek dio fenomena, a strah se uvukao u sve pore tih ljudi kada su se raspela počela okretati naopako i kada je Kathleen izjavila da je vidjela kako u nju bulje crvene oči.

Uz to, nevidljiva sila je Kathleen jednu noć natjerala da levitira, pa je koji dan kasnije ispred očiju supruga pretvorila u zastrašujuću staricu od devedesetak godina.

Zato su supružnici sami odlučili blagosloviti kuću, no u trenutku kada su započeli moliti Oče naš, George je čuo više glasova koji su mu rekli da prestane.

George i Kathleen su obred pokušali sredinom siječnja još jedanput, ali nikada nisu otkrili što im se tog dana dogodilo, a koji je ujedno bio njihov pretposljednji u kući jer su već sutradan prestravljeni preselili k njezinoj majci.

Sve osmišljeno zbog zarade?

Knjiga Jaya Ansona privukla je golemu pažnju javnosti te je prodana u preko deset milijuna primjeraka. Anson s obitelji Lutz nije izravno surađivao, ali je to djelo napisao prema poslanom mu audio materijalu, a kojega je bilo oko 45 sati.

Djelo je očekivano privuklo druge pisce, istraživače i skeptike, te su ubrzo na površinu počeli izbijati upitni detalji. 

Tako je otac Ralph J. Pecoraro najprije tvrdio da se s obitelji Lutz čuo samo preko telefona da bi nekoliko godina kasnije okrenuo priču i potvrdio da je bio u kući.

Nadalje, Jim i Barbara Cromarty, koji su u kuću uselili u ožujku 1977. godine i koji su u njoj ostali desetak godina, su potvrdili da u njoj nije bilo problema, a paranormalne fenomene su pobijali i susjedi koji su živjeli uz Lutzove.

Uz to je otkriven još popriličan broj  nepodudarnosti (istraživač Rick Moran ih je otkrio preko stotinu), pa su junaci priče vrlo brzo prozvani lažljivcima, a na što su oni odgovarali silnim sudskim tužbama.

Sve je kulminiralo izjavom Williama Webera, odvjetnika ubojice Ronalda DeFea, koji je za magazin People izjavio da je cijela priča tek dobro osmišljena podvala uz puno boca vina, a što su mnogi uzeli za konačan dokaz da su obitelj Lutz, DeFeo, odvjetnici i pisci zajedno osmislili kako od lakovjernih uzeti novac, vjerojatno potaknuti golemim uspjehom filma The Exorcist.

Ipak, George Lutz je ostao dosljedan tvrdnji da je priča uglavnom (!) vjerodostojna, te se 1979. godine uz suprugu uspješno podvrgnuo detektoru laži.

- Vjerujem kako se ova priča održala na životu upravo zato što je istinita. To ne znači da je sve u njoj rečeno točno, ali svakako nije prevara - izjavio je Lutz 2000. godine za The History Channel ne otkrivši pritom što je tu fakt, a što mašta.

Stoga su se novinari okrenuli i istraživačima paranormalnog koji su boravili u kući, pa od istaknute stručnjakinje na tom području Lorraine Warren 2013. godine čuli sljedeće:

- O tom slučaju ne volim ni govoriti. U tu kuću više nikada neću kročiti nogom, a ni o tom slučaju pričati u bilo kojem prijevoznom sredstvu jer je mene i mog supruga Eda zlo iz te kuće pratilo i napalo u automobilu već prve noći nakon što smo je posjetili - izjavila je Warren, koja je demone u toj kući nazvala definicijom najgoreg.