Gumene bombone svijetu je darovao tko drugi nego -Haribo. U toj tvrtki, čiji je osnivač Nijemac Hans Rigel, davne 1922. godine rodio se prvi gumenjak. Medo, poznatiji kao Gummibär, ujedno je i danas najpopularniji odabir mnogih ljubitelja ovog slatkiša. 

Mnogima na spomen gumenih bombona upravo Haribov medvjedić padne na pamet, iako ih sad već ima najrazličitijih boja i oblika, često životinjskih. Žabe, zmije, crvi, pauci, zvjezdice, grašci, ali i obični krugovi, sve te vrste bombona, unatoč svojim razlikama, uglavnom su istog ili sličnog sastava. Želatina, naravno, nešto šećera, glukoznog sirupa, plus dodaci za pojačavanje okusa, najčešće kiselosti. I to je to. Ništa posebno komplicirano. Potreban je samo kalup koji će smjesu pretvoriti u novi oblik i sastojci koji će omotaču dati prepoznatljiv sjaj.

Iako nema dokaza njihove štetnosti za organizam, mnogi često savjetuju izbjegavanje 'gumija' i okretanje nekim zdravijim poslasticama. 

Ono što je sigurno jest da gumeni bomboni prave hranidbene vrijednosti zapravo - nemaju. 

Drugim riječima, u njima su prazne kalorije šećera i nešto proteina iz želatine. A opet, za njima je nevjerojatno lako poludjeti. Valjda zbog svog tog šarenila i svjetlucanja koje mami na još. Ipak, probajte se kontrolirati, pa ih umjereno konzumirajte.

Napravite zdrave gumene bombone

Potreba je prije svega želatina, ona životinjskog podrijetla ili biljna, takozvani agar agar koji se dobiva od alge neutralnog okusa. S njom se miješaju voće, primjerice jagode, malo meda, limunova soka i vode. Smjesa se potom izlije u ukrasne posudice za led.