Bio vam je smiješan Hamed sa svojim rastopljenim Pahuljama, intelektualnim seronjama i patetičnom objavom kako odustaje od karijere proroka jer ga nitko ozbiljno ne shvaća?
Onda pokušajte ozbiljno shvatiti ovu izjavu Zorana Milanovića: "Jadna je država koja nema alternativu. Hrvatska uvijek ima alternativu i nije jadna. Ali ono što se nudi kao alternativa nije alternativa".
Slobodno opet pročitajte. I još par puta ako treba.
E tako zvuči čovjek koji nas uvjerava ne samo da je on nešto najbolje što imamo, već i jedino što bismo uopće mogli dobiti.
Oni su mali, ali su veliki
Jer, alternative nema. Odnosno, ima alternative, ali to nije ovo što se naziva alternativom. Alternativa je nešto drugo. Tko zna što. Vjerojatno kolektivni zbjeg u Kanadu.
Nemojte misliti da je to Milanoviću slučajno pobjeglo na stranačkom skupu. On već danima trubi o tome kako je "SDP s koalicijskim partnerima najbolje što Hrvatska u ovom trenutku ima u odnosu na alternativu koja zapravo i ne postoji", da bi ovoga vikenda priznao da alternative ipak ima, ali ne ove.
Nešto u stilu: "Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali".
I koliko god to bilo strašno, još je strašnije to što Milanović nije jedini koji tako nešto govori. I Tomislav Karamarko prerušen u Franju Tuđmana (minus lenta) poručuje kako HDZ nema alternativu.
"Ova vlast nikad nije željela hrvatsku državu, a sada bi njome vladala, danas bi određivala njezin karakter preko noći. Neće. Mi im to nećemo dopustiti", izjavio je prošlog petka na svehrvatskom gospodarskom forumu, kao što već mjesecima ističe kako je "HDZ stvorio hrvatsku državu", kako "jedino HDZ može voditi ovu državu i ovaj narod", da je ova vlast "nenarodna" te stoga nepoželjna.
Alternative, dakle, ni ovom prilikom nema.
Nema je ni za Milanovića, ni za Karamarka. Nažalost, ni za ubogog Hameda koji je objesio Facebook o klin. A svoju političku karijeru mačku o rep.
Ista priča
I koliko god se željeli razlikovati, svi oni zapravo prodaju sličnu priču. Hamed je bio rezolutan: nitko od postojećih političara ne valja. Milanović je bio malo probirljiviji: ne valja nitko osim SDP-a ("Mi smo bolji sto puta"). A Karamarko zaključuje kako Hrvatsku ne smije voditi nitko osim HDZ-a. On ju je stvorio, on ju je uništio, pa ju stoga ima pravo svojatati.
Svaka od ovih pozicija opasna je na svoj način. I totalitarni antidemokratski populizam pahulje Hameda, i Karamarkov nacionalni ekskluzivitet u kojem Hrvatska pripada samo HDZ-u, a svi ostali su u njoj strano i stoga destruktivno tijelo, kao što je opasna i Milanovićeva poruka o nepostojanju političke alternative.
I Milanovićevo "Mi smo loši, ali oni drugi su još gori". I Karamarkovo, "Hrvatska pripada HDZ-u, ovi drugi su nehrvati". I Hamedovo, "svi su loši, ja sam spasitelj". Sve to produbljuje društvenu apatiju.
Iako, kad se malo bolje pogleda, najveće hrvatske stranke umnogome se nadopunjuju.
HDZ i SDP zajedno su digli ruku za referendum o braku, kao što sad zajedno tvrde da referenduma o ćirilici ne bi smjelo biti. Gospodarska politika obiju stranaka godinama nas simultano vodi u istom, katastrofalnom smjeru. Svaka stranka u oporbi nudi ono što neće provoditi na vlasti. I zajedno su, združenim snagama, potamanili politički prostor slijeva i zdesna, kako bi se biračima oni mogli predstavljati kao jedine alternative.
Pa ako alternative nema, odnosno svodi se na "zločinačku" ili "antihrvatsku", onda nema potrebe ni za demokratskim izborima.
Neka onda odmrznu pahulju Hameda i zamole ga da nas dobrovoljno povede u bolju budućnost.