Ako ćemo biti oštri, gledati onako surovo, do kosti, dokvalifikacije naše reprezentacije počinju upravo prvim zviždukom utakmice protiv Belgije. Prvo mjesto u skupini je izgubljeno, uistinu je teško očekivati da bi Belgijci nakon možebitnog zagrebačkog poraza kiksali kod kuće protiv Walesa. No prvo mjesto moći će golicati našu maštu ako Štimčeve trupe razmontiraju večeras belgijske.
K tome, tada više nećemo razbijati glavu s rezultatima iz ostalih skupina, strahujući da ne završimo kao najslabiji drugi.
Dakle, unatoč svim komplikacijama jednostavno da jednostavnije ne može biti! Belgiju valja dobiti i odagnati sve dvojbe i strahove. I zato dvoboj protiv Belgije nalikuje na dokvalifikacijsku utakmicu. Kao što bi prava dokvalifikacijska utakmica mogla biti i ona četiri dana kasnije u Glasgowu protiv Škotske, u slučaju da se ne pobijedi Belgija.
Eto, živjeli smo dugo u sigurnosti drugog mjesta i nedalekog prvog, sada se sve lomi od imperativa. Jer, što ako se dogodi najnepovoljniji raspet, ako niti naše drugo mjesto ne bude dovoljno za odlazak u Brazil? Bio bi to antologijski krah.
Dvoboj protiv Belgije, mlade, nadahnute i dobre, dolazi u zao čas. Naša momčad je u padu, gubi se u ponoru zahtjeva izbornika i igračkih dosega. Usput, žrtva je kompliciranosti naših nogometnih odnosa i podrška s tribina je sve tanja. Međutim, kako se u sportu, pa i u životu, rade preokreti baš kada je najteže. Valja znati kako iz zla okrenuti na dobro. Uostalom, sport je prenesena slika života, zato je i popularan, zato je fenomen.
Dvoboj protiv Belgije, eto, valja gledati kao jedinstvenu prigodu izvući se iz krize. Nešto poput poklona. Sad to dobiješ i opet si na štitu!